Moja (Tvoja) duša

Pokaži mi put kojim trebam ići, jer k Tebi uzdižem svoju dušu. (Psalam 143:8)

I kad uzdižem svoju dušu (um, volju i osjećaje) k Tebi, Oče, ostavljam je kod Tebe. Shvaćam da uzimanje natrag svoje duše ostavlja mi previše putova kojima mogu krenuti, previše izbora. To me toliko lako udaljava s uskoga puta.

Koliko sam Te puta molio da me vodiš, Oče, samo da bih zatim promijenio smjer kako bih služio vlastitim željama? Ne više, Oče. Kažem, ne više! Moj vlastiti put vodi na previše slijepih ulica, previše nesreća.

Imam ovu viziju, Oče; vidim samoga sebe kako Ti vraćam Duha kojega si mi darovao. Čeznem za tim da Ti uzmeš natrag ono što je Tvoje i nikada to više ne pustiš. Da to nikada nikamo ne pustiš, osim onamo kamo Ti želiš. Preuzmi vlast. Vraćam Ti ovoga Duha u meni, da nikada više ne mijenjam njegov tijek prema vlastitoj želji svog „ja”. Želim biti vođen na način koji nadvladava tjelesni um, tako da samo duhovni čovjek može zasjati.

Oče, okruži me svojim mjehurom Duha. Uroni me potpuno!

Što god kažeš, Oče, učinit ću. Svaki susret, svaku odluku, svaki plan djelovanja, podložit ću Tebi. Reci mi što da učinim i bit će učinjeno.

I Oče, doista shvaćam da ponekad moram zakoračiti naprijed prije nego što Ti progovoriš. U tim ću stvarima napraviti plan i polako nastaviti, dajući Ti punu vlast da u svakom trenutku promijeniš moj put. Tebi, Oče, uzdižem Tvoju (svoju) dušu.