Hebrejski pogled na molitvu

Tora Mojsijeva, prvih pet knjiga Pisma, sadrži sve Yahwehove zapovijedi. U njoj je označen pojam koji smo mi upoznali kao molitvu: „tefillah”. Korijen riječi tefillah znači: suditi, razlikovati, razjasniti ili odlučiti. Namjera je pobuditi želju da sam sebe držiš odgovornim, da napraviš iskrenu samoprocjenu.

Sustav vjerovanja u Mesiju koji dolazi opravdavao je želju da „sudiš sam sebe” prema Yahwehovim propisima. Bio je to zahtjev za mladiće koji dolaze u godine da budu odgovorni Tori, a time i Stvoritelju, otuda bar micva. Bar micva prenosi zamisao postajanja „sinom saveza”, ili doslovno, „sinom dobrih djela”.

Suvremeni vjernik treba obratiti pažnju na ovu perspektivu, jer živimo u razdoblju Mesije koji je već došao. Zbog Njegove smrti i uskrsnuća, otkriveno nam je više mudrosti, više uvida, više otkrivenja i više obećanja. Kao rezultat toga, trebamo svaku misao zarobiti u poslušnost Mesiji (2. Korinćanima 10:5). Jedini način na koji se to može dogoditi jest kroz odbacivanje svoga „ja” (Hebrejima 12:4).

Molitva je dana da ti pomogne postići način života iz Luke 22:42; „Ne moja volja, nego Tvoja volja neka bude.” Kad tako živiš, sva su Njegova obećanja „da” i „neka tako bude!” (2. Korinćanima 1:20).

Mnogi vjernici danas provode previše vremena moleći za stvari koje su im već dane, umjesto da promatraju molitvu kao alat za suđenje sebi iz Stvoriteljeve perspektive. Razmotri hebrejski pogled na molitvu i moli o tome što bi Yahweh htio za tvoj molitveni život. Iznad svega, ostavi po strani molbe iznesene iz straha, kao i one koje pokazuju da tvoja borba protiv grijeha traje samo zato što odbijaš predati svoje „ja”.

U svojoj borbi protiv grijeha još se nisi oduprijeti do prolijevanja krvi. (Hebrejima 12:4)