Ovi zvukovi zatočenika

Slušajte plač, svi vi ljudi zemlje. Slušajte zvukove; čujete li ih? Gorak dan dolazi za one koji ne mogu čuti. Njegov je poziv trublja, ali ovo su ratni bubnjevi, bojni poklič za mnoštvo. Izaberi na čijoj si strani. Čovjekova posljednja bitka se približava, bitka koja neće biti dobivena puškama i streljivom. Čuješ li zvukove zemlje? Jao onima koji ne slušaju.

Što se mene osobno tiče, čujem svoju kćer kako plače svojoj mami, a ja je mogu čuti samo preko telefona. U svojoj je mislima podižem i njišem je. Ne može se suzdržati da se ne nasmije sada kad je držim. Čujem smijeh svoga sina u pozadini. Njegov je glas dublji nego prije, više baritonski nego frulaš; on je moj prvorođeni sin, moj mali čovjek.

Grlim ga čvrsto; u svojoj ga mislima držim. Moje ih srce sve gleda; riječi jednostavno izlaze same. „Molim vas, nemojte odrastati bez mene.” Njezin glas postaje tiši, znam što to znači. Želi biti jaka, a ipak joj trebam. Ne, nisam tamo, ali kleknuo sam kraj nje, brišući joj suze svojim prstima.

Zvukovi moje obitelji tako su mi slatki; toliko je dugo prošlo otkako sam ih čuo. Svi u jednom skladu, svatko od njih stvara svoj vlastiti zvuk. To su najljepši zvukovi koje bi itko mogao čuti. Mogao bih zauvijek govoriti o zvukovima koje čujem, jer čak je i njihovo cmizdrenje slatka glazba. Plamen u meni gori da ih čuje, zvukove moga srca. Čuješ li ih?

Sve se ovo događa dok se čuje još jedan glas kako doziva. To je onaj koji govori: „Mogu li ih dobiti?” Poput šapata vjetra u hladnoj ljetnoj noći, glas Duha nastavlja. „Ako Ja ne dođem prvi, želja da Me upoznaš, želja koja ti čini da ti kosti bole; nikad neće biti ispunjena. Ja moram biti tvoje sve. Ništa Me ne može zamijeniti.”

Ovaj glas donosi nove zvukove. Donosi zvukove moje duše dok viče: „Abba, ne znam kako to učiniti.” Hoćeš li podići glas sa mnom, dok molim za Njegovo milosrđe?

Reci: „Tvoj je put; vodi nas njime. Jer kako da Ti ne damo ono što je oduvijek bilo Tvoje. Oprosti nam, Yahweh, a ipak nas drži uz to. Činjenica da smo ovdje, sklupčani u Tvojim rukama, daje Ti dopuštenje da nastaviš. Mi smo Tvoja djeca; znamo da to moramo učiniti. Pjevaj nam dok se Tvoje djelo obavlja. Pjevaj nam, Tvoj slatki, slatki zvuk. Pjevaj, Abba, pjevaj.”

„Tko voli oca ili majku više od Mene, nije Mene dostojan, i tko voli sina ili kćer više od Mene, nije Mene dostojan.” (Matej 10:37)