Što je carevo?

Tada su otišli farizeji i dogovorili se kako da Ga uhvate u riječi. I poslali su k Njemu svoje učenike zajedno s herodovcima, govoreći: „Učitelju, znamo da si istinit i da uistinu učiš putu Silnoga; niti Ti je stalo do ičijega mišljenja, jer ne gledaš tko je tko među ljudima. Reci nam, dakle, što misliš? Je li dopušteno plaćati porez caru, ili nije?” No Yahshua je opazio njihovu zloću i reče: „Zašto Me kušate, licemjeri? Pokažite Mi novac za porez.” Donesoše Mu tada denar [mali srebrni novčić]. I reče im: „Čija je ovo slika i natpis?” Rekoše Mu: „Carev.” A On im reče: „Dajte, dakle, caru carevo, a Svemogućemu Svemogućega.” Kad su čuli te riječi, začudiše se, i ostaviše Ga te odoše svojim putem. (Matej 22:15-22)

Vrijeme je da preispitaš kako su te indoktrinirali. Ne dopusti da ti ova prilika promakne. Sve što je potrebno jest djetinja vjera, ako si spreman vidjeti. Vjeru djeteta osnažuje nevinost, sve dok je mišljenja ne pokvare i ne slome. Dijete bi brzo kimnulo u znak slaganja kad bi mu se izložila istina o Kraljevstvu Yahwehovu. Uostalom, On je upozorio da „ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući [razumjeti i doživjeti] u Kraljevstvo.” (Matej 18:3)

Car je, ako ništa drugo, lukav. A farizeji su se lako uhvatili u njegovu zamku. Mesija je, ako ništa drugo, tajanstven u načinu na koji rastavlja njihove laži. Kad je izvađen srebrni novčić s likom cara, Mesijino je pitanje bilo čisto i nevino (djetinje) do srži: „Čije je lice i čiji je urez na novčiću?” Ono što tvoj odrasli um ne uspijeva shvatiti jest da Yahshua tim pitanjem nije samo proglašavao vlasništvo nasuprot natpisu; On je također otkrivao paradoks.

Kako to? Zamisli mali srebrni novčić u svojoj ruci. Osjećaš li ga; vidiš li ga ondje? Sada zamisli carev lik na novčiću i odgovori sam sebi na ovo pitanje: „Čiji je ovo novčić?” Većina vas odmah pomisli: „Carev!” I upravo je u tome paradoks. Kad je Yahshua rekao: „Dajte Yahwehu što je Yahwehovo, a caru što je carevo,” car vas je već programirao da vjerujete kako je novčić njegov, i time vam je ukrao i vašu odanost.

Danas je dan kad ćemo raščistiti tu stvar, jednom zauvijek. Učinit ćemo to na način koji bi dijete razumjelo, postavljajući nekoliko jednostavnih pitanja. Prvo: „Tko je stvorio srebro? Tko je stvorio srebro i time ga posjeduje?” Zatim: „Ima li netko pravo tvrditi da nešto posjeduje samo zato što je na to utisnuo svoj lik?”

Bi li bilo previše duboko razmotriti da je, dok je varalica zapravo oblikovao srebrni novčić od Yahwehove sirovine, kujući ga i utiskujući na njega svoje lice i slova, taj proces zapravo uzrokovao neko trošenje, neki gubitak materijala? Ne bi li se onda smanjenje vrijednosti Yahwehove imovine točnije opisalo kao carevo kradljivstvo, a ne kao vlasništvo? Bi li bilo prederzno tvrditi da je namjera takve otmice Yahwehove „imovine” istovjetna krivotvorenju?

Ako ne prepoznaješ podrijetlo onoga što posjeduješ, tada si osuđen tomu se klanjati (iskazivati mu počast i odanost) umjesto da časti njegova Stvoritelja (Rimljanima 1:18-25). Je li se dogodila promjena paradigme?

Uvijek zapamti da je ono što je Yahwehovo tvar, prava vrijednost, a ono što je carevo uvijek će biti samo iluzija. A ako Yahweh posjeduje sve, tada daj Yahwehu što je Yahwehovo, a caru vrati iluziju.

Napomena: Iluziju američkog sustava duga temeljenog na „caru” možeš pratiti provjeravajući nacionalni dug SAD-a u stvarnom vremenu: http://www.usdebtclock.org/