Ponekad

Ponekad se osjećam tako uplašeno, kao da bih nestao u trenu, a nitko me ne bi zaželio.
Ponekad se držim za istrošenu nit, kao da je najbolje sutra nit koja još nije prekinuta.
Ponekad mi se sve čini kao laž, kao da se pretvaram da je ovo putovanje unaprijed određeno.
Ponekad sjedim sam u tišini, i čeznem da tišina uzvrati mojoj samoći.
Ponekad sam zbunjen; zašto vjera nalazi svoju bit u nadi, ako nada nema biti?
Ponekad sam ljutit; kako vjera i nada mogu imati ikakvu bit ako je njihov jedini dokaz nevidljiv?
Ponekad mi se čini okrutnim što sam stvoren s takvom slabošću; pitam se zašto bi ljubav učinila takvo što.

Ali tko si ti, čovječe, da se prepireš sa Svemogućim? „Zar će oblikovano reći onome tko ga je oblikovao: „Zašto si me ovakvim načinio?'” Zar lončar nema vlast nad glinom, da od istoga tijesta napravi jednu posudu za čast, a drugu za sramotu? (Rimljanima 9:20-21)

Naučili smo toliko toga zajedno, što nam je pomoglo nadići takve misli. Pa zašto ovdje; zašto sada? Vrlo jednostavno, da te utješi. Da ti da do znanja da se ne trebaš uznemiriti ako se ove misli još uvijek pojavljuju, čak i nakon svih žrtava, svega uranjanja u poslušnost i sve čežnje da se preobraziš u Njegovu sliku.

Sam Yahshua, na kraju svoga cijelog putovanja poslušnosti, i stojeći čvrsto u nadi svega što je bilo obećano, povikao je: „Zašto si Me ostavio?” (Matej 27:46) Cijeli Njegov život bio je bezgrešno putovanje, a ipak je na kraju i On morao doživjeti sumnju. Kraljevstvo je bilo u Njemu, a u jednom trenu bilo Mu je oteto. Zašto? Bilo je nužno da bude iskušan u svemu kao i mi, a ipak da ostane bez grijeha (Hebrejima 4:15). Bila je to posljednja kušnja da se oslobodi vlastite volje, i trebalo je posumnjati u Oca da se ona dovrši!

Nakon toga, Yahshua, znajući da je sve već izvršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: „Žedan sam!” Ondje je stajala posuda puna kiselog vina; i oni namočiše spužvu kiselim vinom, staviše je na izop i prinesoše Njegovim ustima. Kad je Yahshua primio kiselo vino, reče: „Izvršeno je!” I prignuvši glavu, predade duh. (Ivan 19:28-30) Morao je primiti kiselo vino iz tvoje posude u svoju posudu.

Sjeti se, ljubljeni, sluga nije veći od svoga gospodara; što je bilo nužno za Njega, nužno je i za tebe (Ivan 15:20). Ne uznemiri se ako ponekad primiš kiselo vino; tvoje je uskrsnuće blizu. Ne podaj se. Ne uzmiči. Uskoro ćeš biti u slavi.