Ali nisam znao

Ako cijela Israylitska zajednica nehotice zgriješi i učini ono što je zabranjeno u bilo kojoj od Yahwehovih zapovijedi, iako zajednica nije svjesna toga, kad shvate svoju krivnju i grijeh koji su počinili postane poznat, skupština mora… (Levitski zakonik 4:13-14)

Kad shvate svoju krivnju? Jesu li bili krivi dok još nisu bili svjesni da su zgriješili? Odgovor je očit, i iskupljenje je bilo zatraženo; „skupština mora…” Da, čak i za svoje nehotične grijehe kojih nisu bili svjesni, morali su prinijeti žrtvu.

Za tebe, čiji su grijesi otkupljeni krvlju Janjeta, kako ti odgovaraš? Braniš li svoja djela? „Ako nisam znao, kako mogu biti kažnjen za to?” Ili se kaješ?

Zreli znaju ispravan odgovor. „Zato si neopravdan, o čovječe…” (Rimljanima 2:1) Oni su ti koji se slažu i kažu: „Nijedan grijeh nije prihvatljiv, čak ni u mome vlastitom neznanju.” Radije bi ispitivali sebe nego preusmjerili odgovornost. „Zašto ja nisam znao?” umjesto „Nije moja krivnja.”

Ovdje leži velik dio problema duboko usađenoga unutar tijela Mesijina. Zašto ne znamo, i što se s tim može učiniti? Shaulov ponizan izraz mogao bi držati ključ za otključavanje odgovora koji tražimo. „Braćo, ja ne smatram da sam to već postigao; ali jedno činim: zaboravljajući ono što je iza sebe, a pružajući se prema onome što je pred sobom, jurim prema cilju, prema nagradi gornjega poziva Svemogućega u Mesiji Yahshua. Zato, koliko nas god je zrelih, imajmo ovaj um; a ako u nečemu mislite drukčije, Svemogući će vam i to objaviti.” (Filipljanima 3:13-15)

Ako zastaneš na: „Ja ne smatram da sam to već postigao…”, tada ćeš na tome izgovoru jahati beskonačno. Nažalost, ovo neznanje postalo je prihvatljiva zaraza unutar tijela. Lijek je ponizno priznati gdje se nalaziš i „juriti prema cilju, prema nagradi gornjega poziva.”

Zrelost potrebna da bi se jurilo prema ovom visokom pozivu — misliš li da je ona ekskluzivna, ili je izbor? Jesi li voljan tiho sjediti i dopustiti Duhu da otkrije kako tvoj pristup grijehu odgovara na ovo pitanje?

Riječ kaže „Juri dalje”, pa se čini da to podrazumijeva određenu osobnu odgovornost i trud. Možeš se s time složiti: „Koliko nas god je zrelih, imajmo ovaj um;” ili se možeš prepirati: „Ako u nečemu mislite drukčije, Svemogući će vam i to objaviti.” Ali budi upozoren, to otkrivanje neće biti ugodno!

Naposljetku, zrelost donosi mir i razrješenje. Ako si iskren prema sebi, priznat ćeš da čak i ako nisi bio svjestan, još uvijek si odgovoran za svoja djela. Zreli prestaju uzalud propitivati Yahwehu. Ovo je um zrelih; ako Yahweh kaže da su nesvjesni ipak krivi, onda su krivi.

Ako si ti taj, jedina pitanja koja ostaju jesu: „Hoćeš li se pokajati i što ćeš učiniti da se čuvaš od ponavljanja toga?” Nemoj biti „isprazan čovjek” koji će pretrpjeti oštar ukor.

Sve što trebaš znati dostupno ti je ako nastaviš juriti dalje. „On” unutar tebe to jamči. Za one koji se pokaju i preuzmu odgovornost, krv Janjeta riješila je svu krivnju i grijeh; jao čovjeku koji nastavlja u svojoj krivnji. Ako mi namjerno nastavljamo griješiti nakon što smo primili spoznaju istine, više nema dostupne žrtve za grijehe, nego samo strašno iščekivanje suda i bjesnećega ognja koji će progutati neprijatelje Silnoga. (Hebrejima 10:26-27)