Vrata nade

Zato, evo, Ja ću je namamiti [nevjestu moga Sina], odvest ću je u pustinju i govorit ću joj po srcu [reći joj riječi utjehe]: I dat ću joj ondje njezine vinograde, i dolinu Akor [uznemireni um] kao vrata nade. Ondje će pjevati, kao u dane svoje mladosti, kao u dan kad iziđe iz zemlje Egipatske [tjelesne, materijalne stvarnosti]. (Hošea 2:14-15)

Ovo je nepromjenjivi i uvijek zahtjevni obrazac koji palom umu teško pada shvatiti. No upravo on vodi k usavršenom umu. Dolina je mjesto gdje se stvara nada i otkrivaju sudbine. I moraš svjesno odlučiti hoćeš li se prilagoditi ovom presvetom obrascu ili nastaviti buniti se.

Buna se uvijek očituje predvidljivim znacima: ljutnjom, ogorčenošću, tugom, sumnjom, strahom, gorčinom, bijesom, ljubomorom, osuđivanjem, ponosom itd. Svaki od njih pokazatelj je tvog poricanja ovog obrasca: „Vrata nade su u dolini (pustinji).”

Yahweh je smatrao dobrim pokazati svoju nadnaravnu ruku u tvome životu, velikodušan dar sam po sebi. I izabrao je pustinju kao mjesto za to otkrivenje. No, budući da je dolina određeno mjesto otkrivenja, poricanje obrasca vodi poricanju otkrivenja.

Glas vapijućega: „U pustinji pripravite put Yahwehu; poravnajte u pustoši gostinac Silnome našemu.” (Izaija 40:3)

Zanimljivo je da svaki put kad Ivan citira ovo: Matej 3:3; Marko 1:3; Luka 3:4; i Ivan 1:23, prevoditelji pišu: „Glas vapijućega u pustinji, pripravite put…”, dok Izaija zapravo kaže: „Glas vapijućega, u pustinji pripravite put….” Vidiš li suptilnu razliku? Radi se samo o krivo postavljenom zarezu, a ipak to mijenja sve! Nije „glas” taj koji je u pustinji; „put” je taj koji je u pustinji! Zapamti ovo, ljubljeni! To čini svu razliku i neće se promijeniti!

I kad se potrudiš to shvatiti, kao rezultat tvoje poslušnosti dogodi se nešto zadivljujuće. Yahweh će te obdariti nadnaravnim mirom koji ti omogućuje da se doista raduješ u pustinji; to je sposobnost da dobro podnosiš patnju!

Razmisli o tome. Pustinja nije kazna, kako se često prikazuje. Ona je zapravo mjesto slobode; Israylci su bili oslobođeni iz ropstva. To je mjesto obučavanja u strahopoštovanju; Yahweh je svome narodu dao priručnik za život. I to je mjesto nadnaravne opskrbe; gdje bi drugdje mogao dobiti vodu iz stijena, manu s neba i obuću koja se ne troši itd.?

No, jednom kad ti je dopušteno izići slobodan iz „Egipta” (tjelesnog ega), sasvim je predvidljivo da ćeš poželjeti vratiti se, jer su požude tijela duboko ukorijenjene u tvoju podsvijest. Sjećamo se ribe koju smo jeli badava u Egiptu, krastavaca, dinja, poriluka, luka i češnjaka; a sada je duša naša usahla; nema ničega osim ove mane pred očima našim!” (Brojevi 11:5-6) Upravo je to ono što uzrokuje da se bojiš iskustva doline i stvara želju da se „vratiš u ropstvo”. Kao što se pas vraća svojoj bljuvotini, tako bezumnik ponavlja svoju ludost. (Mudre izreke 26:11)

Ove tjelesne želje mogu se nadvladati kad dopustiš da Duh u tebi (prisutnost Sina) vlada tvojim osobnim izborima, umjesto da tražiš zadovoljenje svojih osjetilnih žudnji. Jer oni koji žive po tijelu, misle na ono što je tjelesno, a oni koji žive po Duhu, na ono što je duhovno. Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Silnoga uistinu prebiva u vama. (Rimljanima 8:5, 9) Razumijevanje ovog dragocjenog obrasca priprema te za primanje uma Mesije koji ti je obećan; budi savršen!

„Znači, kad napokon shvatim da je patnja jedini put do savršenstva, uski put do savršenstva, tada će mi Yahweh doista dati radost usred patnje, tako da mome umu više ne izgleda kao patnja?”

Riječi našega Mesije to će najbolje objasniti. Dok su Mu razdirali tijelo i zabijali čavle kroz udove; dok je visio gušeći se i u agoniji na drvetu; i dok je nosio sve prošle i buduće grijehe čovječanstva u jednom trenutku; rekao je: „Oče, oprosti im!” Imao je um u miru i ispunjen ljubavlju usred najzapanjujuće izložbe patnje koju je svijet ikada vidio ili će vidjeti.

Dobro podnosi patnju, ljubljeni. Dobro podnosi patnju.