Razmisli o tome

„Bez prispodobe im nije govorio, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.” (Marko 4:34)

On je živio život koji treba oponašati. Svaki obrazac koji je Yahshua pokazao svojim riječima i djelima bio je vodič za naše usavršavanje. S tim na umu, dok pomno promatramo Njegovu službu, onu koja će naposljetku doprijeti do mnoštva, zapažamo nešto neobično za naš osjećaj. On se dosljedno udaljavao od mnoštva (Matej 15:38-39) i radije birao otkrivati najdublje stvari o sebi i svom Ocu u najintimnijem okruženju, uskom krugu ljudi.

A nakon šest dana uze Yahshua Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, i povede ih same na goru visoku; i preobrazi se pred njima. Zasja Mu lice kao sunce, a odjeća Mu posta bijela kao svjetlost. (Matej 17:1-2)

Da bi promijenio svijet, udaljavao se od mnoštva. Suprotno našim instinktima, svakako, a ipak je to bila formula kojom je utjecao na mnoštvo. Zanimljivo! Čak i kad je govorio većim skupinama, prispodobe su bile Njegova odabrana metoda. No otkrivenje dubljih tajni, tajni Kraljevstva, uvijek je čuvao za odabranu manjinu. I pristupiše učenici te Mu rekoše: „Zašto im govoriš u prispodobama?” On im odgovori: „Zato što je vama dano znati tajne Kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.” (Matej 13:10-11)

Zapitaj se zašto. Unaprijed programirani nakani ljudi često su nas naveli u zabludu mentaliteta „mi moramo spasiti svijet”. Izmišljamo si samopropisane misije, vjerujući da svatko „mora znati”. Yahshua nikada nije imao takav mentalitet.

Zastani na trenutak i razmisli o tome što otkrivaju Matej 4:34 i 13:10-11. „Vama [malobrojnima] dano je da znate; njima [mnoštvu] nije dano; kad su bili nasamo, sve im je protumačio.”

Yahshua se nikada nije brinuo da će biti izgubljen bilo tko koga je Njegov Otac izabrao. Dok sam bio s njima u svijetu, čuvao sam ih u Tvome imenu. One koje si Mi dao, sačuvao sam ih; i nijedan od njih nije izgubljen osim sina propasti, da se Pismo ispuni. (Ivan 17:12)

To je bilo zato što je Yahshua bio obećan da će, ako prolije svoju krv, doći svi one koje je Otac naumio da dođu. A Očeva Riječ bila je sve što Mu je ikada trebalo. Zato se mogao usredotočiti na mali unutarnji krug s intimnim žarom, a ponekad, čak i samo na trojicu, još bliskije. Ovih nekoliko snažnih pojedinaca; ovi zreli, iskusni muškarci i žene, koji su djelovali u punoj sili Yahwehovoj, razlikovali su se od mnoštva koje jedva da je bilo spremno primiti bilo što više od prispodoba. Jednom potpuno uvjereni, mogli su djelovati na druge s kojima su bili bliski. I tako će se to nastaviti.

I ti imaš to obećanje, ljubljeni, za svoju obitelj; svoje prijatelje; svoju zajednicu i naciju; i tko god je izabran, bit će otkupljen. To je bilo utemeljeno prije postanka svijeta (Efežanima 1:4).

Zapazi zašto neprestano pokušavaš „spasiti svijet”, dok tvoj vlastiti unutarnji svijet (tvoja savjest) vodi bitku o tome tko je Yahweh uistinu za tebe. Znaj da si pozvan biti „svjedok” Njemu i o Njemu. Kako Ga možeš pravilno predstavljati u bilo kojoj stvari koja se tiče života i svetosti ako si dvoličan u svojim vjerovanjima, riječima i djelima? Naravno da zvuči smiješno pomisliti drugačije, a ipak, ti služiš dok si nedovršen!

Radi na svom spasenju (usavršavanju svoje savjesti), i tada će ti On možda dopustiti da uistinu svjedočiš za Njega. Slomljeni umovi ne mogu voditi, a slijepi vode druge slijepe samo u jame (Luka 6:39).