Kralj obilja

Upoznao sam čovjeka, poniznog čovjeka. Ponizile su ga obrasce nevolje. Njegova žena, oduzeta mu u stranoj zemlji i zatvorena zbog razloga koji njemu nisu poznati. Njegovo četvero djece, nestalo mjesecima i tek nedavno pronađeno raspršeno po prijateljima i rodbini. Da, on sam zatvoren bez ikakva načina da s bilo kime od njih komunicira.

Kaže mi: „Što mogu drugo nego uzdati se? Svaki dan molim i čekam, i da bih nekako čuo neke vijesti. Molim se da je moja žena dobro, i da se uskoro sjedini s djecom. Molim se da ćemo jednoga dana svi opet biti zajedno. Podrži me prema svojoj riječi, da živim; i ne dopusti da se posramim u svojoj nadi. (Psalmi 119:116)”

Pogledao me u oči; mogao sam vidjeti dubine njegove duše. Riječ „predan” pala mi je na um. Poput Joba, sve mu je bilo oduzeto.

„Prirodno” je razmišljati o takvoj patnji i biti zahvalan za ono što imamo. To je način na koji smo programirali svoje umove, gotovo poput „zadovoljstva s malim”. Imamo ove misli: „Pa, ako on može biti pun nade, a njemu je tako loše, osjećam se 'kriv' zbog toga što se osjećam loše. Trebao bih biti zahvalniji, iako želim više. Da, Oče, trebam biti zadovoljan s onim što imam.”

Je li ovo ono što Yahweh ima za nas? Je li ovo više od onoga što možemo tražiti, misliti ili zamisliti? (Efežanima 3:20)

Izjavljujem da bih promašio kad ne bih objavio suprotno. „Ti si Otac obilja. Ti si veliki Ja Jesam. Ti si Beskonačni. Znam to jer si to usadio u srce koje si mi dao. Pokazao si Sebe takvim. Iz tih se razloga ne mogu zadovoljiti malim. Želim puninu života, ne samo preživljavanje. Trebam vjerovati u obilno više, Oče. Ti si Kralj obilja, i dolazim k Tebi u poslušnosti.”

Da, moja duša vapije „Obilje!”, i s time, Oče, prepuštam to Tebi.

Kradljivac ne dolazi osim da krade, i ubija, i uništava. Ja sam došao da imaju život, i da ga imaju obilnije. (Ivan 10:10)