Prirodno ljubiti

Abba, kako čeznem da moja ljubav prema Tebi postane prirodna. Žudim da moja poslušnost u hvali i klanjanju postane poput daha meni, da bude kao kisik. Gladan sam da moja ljubav bude neprestana, da postane ono što nikada svjesno ne moram razmatrati. Bio budan ili spavao, ona je tu.

Je li to zato što Te ne možemo vidjeti da ova ljubav koju tražimo zahtijeva toliko truda? Je li to zato što više želimo svoj vlastiti put nego Tvoj? Je li to zato što nam smrt Tvojega Sina nije opipljiva u srcima i dušama? Zadržavaš li se namjerno od nas? Iako prolivena krv Tvojega Sina daje život svima koji vjeruju, tretiramo li mi tu zbilju usputno?

Ovo znam, Oče; ovo moram priznati: žalosti me koliko vremena moram posvetiti samo tome da vjerujem da je svaka riječ koju izgovaraš istinita, i da se odnosi na moj život! I da će me Tvoja riječ zaista odvesti na više razine. Želim prijeći na tu razinu vjere, Oče. Želim poslušnost koja vodi zdravom strahu, divljenju, uzdanju i ljubavi. Moja je molitva da postignem sve ove osobine prema Tebi, Oče, i da postanu prirodne poput disanja.

Imam još jedno priznanje, Abba. Nakon toliko traženja i toliko truda da Te nađem, pitam se; jesam li prošao ravno pokraj Tebe? Ulažem li previše truda, a premalo počivam? Znam li primiti Tvoju ljubav, Oče? Jesam li nevoljan, iz razloga izvan svjesne razine, prihvatiti Tvoju ljubav?

Moje je priznanje ovo; ne znam odgovor na ova pitanja, Oče. Ne znam zašto ne mogu ispuniti svoje postojanje Tobom. Ponekad se pitam skrivaš li se od mene. Ne na način kako bi se kradljivac skrivao, nego kao Otac koji jedva čeka iskočiti i uzviknuti: „Evo Me. Ja sam stvaran. Doista sam ovdje za tebe.”

To želim, Oče. Ako sam u zabludi, ispravi me kako bih Te mogao naći. Poznaješ me; znaš zašto vapim k Tebi. Ako sam tjeskoban, to je zbog Tebe. Ako gubim san, to je jer mislim na Tebe.

Možda, ako smijem to zatražiti od Tebe; bismo li mogli imati svoj vlastiti poseban jezik, jedan u kojem bih Te mogao čuti i s Tobom komunicirati. Znam da Tvoja riječ kaže: „Moje ovce čuju Moj glas, i Ja ih poznajem, i one Me slijede.” (Ivan 10:27) Pomozi mi vjerovati da to znači da mogu s Tobom komunicirati bez sumnjanja, bez preispitivanja zauvijek nestalog? Neka to bude nešto prisno, moćno i sigurno? Neka to bude poput mojega daha?

To bih volio, Oče. Ostavljam ovaj zahtjev pred Tvojim nogama. Tako neka bude.

Onaj koji ne ljubi, ne poznaje Silnoga, jer Silni je ljubav. (1. Ivanova 4:8)