Uđi u Njegove dvorove i odgovori!

Onaj [koji] vjeruje [drži se, uzda se, oslanja se] u Njega [Yahshua] nije osuđen [odbačen, osuđen na propast, proklet], a onaj koji ne vjeruje [ne drži se, ne uzda se, ne oslanja se] već je osuđen [odbačen, osuđen, proklet] [presuđen] jer nije povjerovao u Ime i pouzdao se u jedinorođenoga [jedinoga pravednog] [prihvaćenoga] Sina Svemogućega [Yahweha]. (Ivan 3:18)

Obraća li se Ivan vjerniku ili nevjerniku? Zar vjernik ne treba biti osuđen prema ovom Pismu? Nisam li Ja dublji od tvojih površnih misli? Je li ovo Pismo samo upozorenje nevjerniku, a ne nešto što trebaju razmatrati oni koji su otkupljeni da budu spašeni? Je li vjerovanje jednokratni događaj, a onda je gotovo? Je li potreba da se nastavi vjerovati nevažna?

Kažem ti istinu; trebaš ponovno pročitati Ivana 3:18, i razmisliti o primjeni na svoj svakodnevni život. Je li tvoja vjera u Mojega Sina „dovršena”? Je li gotovo; ili trebaš nastaviti Mu se uzdati za sve? Ova se Riječ treba primjenjivati svaki dan, dijete Moje, svaki dan.

Svaki put kad djeluješ u strahu, sumnji, oholosti ili buntu, Ja sudim u skladu s time. Rekao sam sudim, ali ne osuđujem, i to je sud koji je pravedan i primjeren. Nisam li ti rekao da nemam zadovoljstva kad se Moj narod povlači natrag? (Hebrejima 10:38) Da, sjedim na prijestolju, a ti si odgovoran za svaki čin, svaku riječ i svaku misao. Sve se to sudi! To je savršeni obrazac da te privuče blizu.

Prestani suditi po vanjskom izgledu, nego sudi ispravno (Ivan 7:24). A da bi to učinio, prvo sudi sebe. To može umanjiti ukor koji primjereno dolazi na sve koji Me slijede.

Vjeruj Mojemu Sinu za sve svoje potrebe, i podsjećaj se svakodnevno da su sve tvoje potrebe usmjerene ponajprije prema otkupljenju tvoje savjesti, nakon čega su zadovoljene tvoje tjelesne potrebe. Svaka se tvoja misao mjeri prema žrtvenom činu Mojega jedinorođenoga. To nije mala stvar, ljubljena/ljubljeni; uzimam to vrlo ozbiljno. Ovako sam to planirao; vjeruješ li?