Ovo znam

Kada zaista možeš biti „slobodan”? Složeno je, a ipak tako jednostavno. To je samo pitanje spoznaje o „sebi”. Sloboda može doći jedino iz spoznaje da ego postoji kao dio tvoje tjelesne naravi, i da je tjelesna narav potpuno zla.

Spoji tu svijest s usađivanjem Duha Yahwehova u savjest, i time ideja slobode postaje spoznaja, ali još nije ostvarena. Šaul govori o „tijelu naspram Duha” i djelomično otkriva odgovor koji se ovdje razrađuje. Da, odgovor leži u ovoj jednostavnoj misli: „Oni dakle koji su u tijelu ne mogu ugoditi Svemogućemu. Ali vi niste u tijelu nego u Duhu, ako doista Duh Silnoga prebiva u vama.” (Rimljanima 8:8-9)

Sada shvaćam da sve u vezi s mojim „ja” (tjelesnom naravi) mora opadati kako bih postao sve što On želi za mene. Ja moram opadati! (Ivan 3:30) To je zacijelo ključna sastavnica obrasca slobode, i mora preobraziti svaku misao iznutra; ali to nije cjelina obrasca.

Sljedeći korak dolazi iz poslušnosti prvom koraku; spoznaje da „sam od sebe nikada neću biti dobar, nikada!” Stalnim priznavanjem ovog dijela obrasca, u svijesti se rađa nova stvarnost, i zvučat će otprilike ovako:

„Oče, spreman sam za preobrazbu, potpuni prijelaz iz tjelesnoga u duhovno u svim područjima mojega mišljenja. Vjerujem da me za to prvo kvalificira prisutnost Tvojega Duha u meni. A zatim, kad me preobraziš i oslobodiš, neprestano prepoznavanje toga potiče u meni ovo priznanje: 'Ovo nikada ne bih mogao učiniti, niti bih ikada želio ovu dobrotu i čistoću bez Tebe.'”

To je tako vrlo — savršeno!