Ulje radosti

Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezbožnost; zato te je, Silni, tvoj Silni, pomazao uljem radosti više nego tvoje drugove. (Psalmi 45:7)

„Ulje radosti!” Te riječi, Oče, te teme koje iznosiš mome umu, nikada prije nisam razumio što bi takva fraza mogla značiti. Tek kad sam dosegnuo ovu novu razinu pokvarenosti, pokvarenosti koja trese kosti, dahćući za zrakom i držeći se onoga malo života što mi je ostalo, mogao sam početi razumjeti.

Moje molitve, Oče, jesu za oslobođenje. Sve što pišem jest za Tvoje oči, Oče; vapaj moje duše jest za Tvoje uši, Tatice. Moji strahovi i nada, moja bol i hvala, sve je za Tebe. Dok ove riječi idu na papir, patim od misli očaja; vapijem, praznim se. Ja sam žrtva ljevanica izlivena, ali poput Davida, „prinijet ću Ti svoju žrtvu zahvalnicu.” Jesam li u tome pronašao ulje radosti umjesto žalosti (Izaija 61:3)? I toliko znam, i zbog toga moram uzviknuti: „Iako me ubio, ja ću se uvijek uzdati u Tebe.” (Job 13:15)

Pjevat ću Ti novu pjesmu. Pjevat ću riječi zahvalnosti oslobođene iz Duha duboko unutra, ne iz mojega tijela. Trebalo je donijeti izbor. Prigrliti očaj, ili Ti pjevati s hvalom i zahvaljivanjem. Hodao sam; pjevao sam; i baš kad je bol čeznula vratiti se, pročitao sam: „Tada će se moji neprijatelji povući kad zavapim za pomoć. Po tome ću znati da je Silni za mene.” (Psalmi 56:9)

Kao da se bojim to reći, ali proces je vratio radost, poput vrata prema nepoznatom mjestu, mjestu koje nije poznato. Može li biti tako jednostavno? Moram, moram iskušati. Moram svjedočiti.

Više, Oče! Prinijet ću još žrtava zahvalnica. Odvedi me na Svoju rijeku radosti i operi me svježim i novim. Pokaži mi vječni put, obrazac radosti i nade čak i kad pakao (moja žudnja za „svojim ja”) stoji preda mnom. Iako me ubio… O Yahweh, popio sam tek malo. Još žeđam, Oče. Više, Abba, više.

Stavio je novu pjesmu u moja usta — hvalu našemu Silnome; mnogi će to vidjeti i bojati se, i uzdat će se u Yahwehja. (Psalmi 40:3)