Nošenje Njegova jarma

Dobro je čovjeku nositi jaram dok je mlad. Neka sjedi sam u šutnji, jer mu ga je Yahweh nametnuo… Iako donosi tugu, pokazat će suosjećanje, tako je velika Njegova postojana ljubav. (Tužaljke 3:27-28, 32)

Budim se sam, žena mi nije uz bok. Čujem glas svoje djece, ali samo u svom umu. Da, Oče moj, ovaj je jaram drugačiji. Ovaj nije lagan.

Ovaj me jaram odvodi tako daleko od svjetla, zaključanog bez izravnog sunčeva svjetla, bez izravnog svjetla SINA. Moram se probiti natrag. „Neka se ispuni sramom,” (r. 30) rekao si Ti. Sigurno se sve Tvoje riječi ispunjavaju.

Sve što sam mislio da predstavlja slobodu, nestalo je. „Zatvaranje,” viču moji tamničari. Vrata se zatvaraju. Zatočen sam. Moj je stan ne veći od ostave. Sam sam, u šutnji.

Tvoja riječ kaže: „Iako pravednik padne sedam puta, ustaje ponovno, ali će zli biti oboreni nesrećom.” (Mudre izreke 24:16)

Polako se dižem. Neprijatelj sve žešće pokušava održati me dolje. Zna li on da me Ti nećeš pustiti da padnem, Oče? Jesi li mu objavio da neću biti osramoćen niti osuđen? Zna li da će njegove sluge zla uskoro biti u miru sa mnom? Zna li da sam jedan od Tvojih?

Sva ova bol, izdaja i gubitak; „Dobro je,” kažeš Ti. [Znam] da u svemu [Ti] djeluješ na dobro onih koji [Te] ljube, koji su pozvani po [Tvojoj] namjeri. (Rimljanima 8:28)

Zato, Oče, uzdat ću se u Tebe, jer kamo bih drugamo mogao ići? Mogu li ustati, Oče? Jesam li naučio svoju lekciju; ovu životnu lekciju? Trebam li nositi još? Učinit ću kako Ti kažeš. „Raduj se jedino u Meni, jedino u Meni.” Ovo su Tvoje riječi.