Tako malo riječi je potrebno

Jedan um! I ako je Jedan um, tada, naravno, jedan govor! I kako pojedinac to može postići? „Da, Oče,” i „Smijem li, Oče?” ne manje, i ne više.

Govorili smo o egu i želji „svoga ja”. Tjelesnost, materijalnost i osjetilnost, sve je to spleteno u umu čovjeka. Tome palom umu nikad neće imati smisla da obrasci mogu biti tako „jednostavni” i Yahwehov jaram tako „lagan”, ali jesu!

Nekima od vas trebat će četrdeset godina; drugi će brže ući u obećanu zemlju i proći kroz svoje strahove i pronaći dar poniznosti koji vas čeka. „Da, Oče,” a ovo nakon, „Smijem li, Oče?” Može li to zaista biti tako jednostavno? Što je mislio kad je rekao da je Njegov Sin „konačna žrtva?” (Hebrejima 10:12)

Ako napravimo malo osnovne matematike, bili bismo u pravu tvrdeći valjanost jednadžbe poput ove: „Količina otpora od moga vlastitog tjelesnog ja izravno je povezana s mojom percepcijom koliko je lako biti Jedno s Yahwehom.” Ako vjeruješ da je Jedinstvo s Yahwehom teško, tada gnojiš svoju tjelesnost.

Sjeti se, lagano i svijetlo, ne teško i naporno! Ovako uspijevaš. Razumiješ li?

Ako i dalje nije jasno, podsjetimo te na riječi proroka Jeremije koje smo jučer pročitali u „Prepusti sve”. One bi trebale pomoći. „O Yahweh, znam da put čovjeka nije njegov vlastiti; nije čovjek taj koji hoda, upravljajući svojim vlastitim koracima. O Yahweh, ispravi me, ali s pravdom; ne u Svome gnjevu, ili bi me sveo ni na što.” (Jeremija 10:23-24)