Je li nam doista stalo?

Oče, Tvoji su putovi daleko nadmoćniji od naših; vjerovat ćemo Ti, čak i kad nas Tvoja moć plaši. Nećemo staviti svoje pouzdanje u nekoga drugoga. Nećemo se čak ni brinuti o tome kako ćeš nas izbaviti. Sve što nam treba jest čuti Tvoj glas kako govori: „Ja sam Svemogući; hodaj preda Mnom vjerno i besprijekorno.” (Postanak 17:1) Progovori i mi ćemo slijediti.

Naučio si nas mnogim stvarima, Abba, i ovo su one koje nam padaju na um, ovo je ono što prožima našu svijest: 1. Nećeš dopustiti da Tvoja djeca žive u strahu od čovjeka; 2. Strah od čovjeka grijeh je u Tvojim očima. On govori: „Ne vjerujem Ti, Oče”; 3. Kroz cijelu Svoju riječ učiš Svoju djecu da nikad neće biti obeshrabrena, osuđena, posramljena ili ponižena; 4. Usađuješ u nas da sram i osuda pustoše u umovima Tvoje djece jer se Tvoja djeca ogluše na Tebe. Iako Tvoja ljubav može sve obnoviti, nedostatak vjere samo podržava sram iznutra; 5. Ne trebamo se braniti i jedina bitka koja je bitna jest bitka za vjerovanje Tebi; 6. Ti pokazuješ Svoju sažižuću ljubav i ljubomoru za Svoju djecu; 7. Podsjećaš nas na smrt Svoga Sina i kako prolijevanje Njegove krvi donosi puninu Tvoje moći u naše živote. Život je u Njegovoj prolivenoj krvi; 8. Zapovijedaš nam da klanjamo se i hvalimo u onome što se čini kao naši najmračniji sati i da ćeš, poslušnošću tome, učiniti da sunce ponovno zasja. Radost i blagostanje doći će.

Zato, Oče, nije nam stalo do onoga što drugi mogu reći. Radikalno ćemo činiti kako Ti kažeš. Ako se čovjek treba uskladiti s nama u našim naporima, Ti ćeš nam pokazati. Inače, mi smo predani samo Tebi.

Trebamo vidjeti da se Tvoja riječ ostvaruje za nas. Trebamo da zauvijek ukloniš svaki strah od čovjeka u nama, i svaki neracionalan strah koji možda imamo od Tebe, i zamijeniš ga strahopoštovanjem i opčinjavajućom ovisnošću o Tebi. Neka tako bude!