PREDAJ SE

Ponekad mislim da sam Mu dao sve, bilo svojim izborom, bilo prisiljen Njegovom snažnom rukom. Pa ipak, još uvijek sanjam novi dan s novim nadama; imam planove. Naravno, nade, snovi i planovi su biblijski, ali moraju biti predani Yahwehu da On njima upravlja prema Svojoj dobroj volji; ako to ne učinimo, mi zapravo samo sastavljamo vlastite planove i očekujemo da On poštuje naše isprazne zamisli za naš život.

Čak i kad snažno vjerujemo da su naše nade, snovi i planovi od Njega, često se borimo da ustrajemo kad smo iskušani. Strah od nepoznavanja onoga što donosi budućnost zamućuje naše pouzdanje u Njega; vjerovanje da će se ostvariti ono o čemu sanjamo često je jedina nada koju imamo tijekom dana. Ponekad je ono o čemu sanjamo tako veličanstveno, a opet tako nepoznato, i borba je tako velika, da nam ne preostaje ništa drugo nego stati postrance i primiti riječi koje su naši preci primili davno; „Ne bojte se i ne plašite se pred ovim velikim mnoštvom, jer bitka nije vaša, nego Svemogućega.” (2. Ljetopisa 20:15)

Um nad tvari velik je dio vjere, jer upravo neprestano obnavljanje naših tjelesnih mišljenja omogućuje nam da primimo Mudrost u svoj njezinoj ljepoti. Ono nam omogućuje da preispitamo svoju stvarnost i uskladimo je sa stvarnošću našeg Stvoritelja, dok istovremeno proglašavamo: „Vaši putovi viši su od naših.” (Izaija 55:8-9)

Osobno ću izabrati put stvorenoga, umjesto sebičnog mišljenja koje sebe smatra suverenim ili „samostvorenim”. Neki od vas možda misle da je ovo previše radikalno, odlučujući se umjesto toga potpirivati vlastite planove, prikazujući ih u svome umu kao da su „uvjerenja ili upute” od Njega. Upravo kroz kompromis uvjeravamo sami sebe da naši planovi sigurno moraju biti Njegovi planovi, dok pritom nikad ne prestanemo pitati Ga odobrava li ih, nikad se ne raspitujući odobrava li On, koji nam daje dah i život, doista naša djela;

Tebi, Yahweh, uzdižem svoju dušu. Čeznem da se pouzdam samo u Tebe. Predajem Ti svoje nade, svoje snove, svoje planove, svoje strahove i svoju obitelj. Da, Oče, priznajem da postoje dijelovi mene koji Te još uvijek ne poznaju i ne vjeruju Ti potpuno. Upravo u tim maglovitim područjima svoga uma sklon sam osloniti se samo na ono što mogu vidjeti, dotaknuti, okusiti, namirisati ili čuti.

Pomozi mi da nadiđem svoju lažnu vjeru, koju pokreću samo opipljive stvari, i dođem do prave vjere koja ima suštinu utemeljenu na neviđenim dokazima (Hebrejima 11:1). Neka čak i nadam se, sanjam i planiram za novi dan kada ćeš me tako potpuno prožeti da čak i nevidljivo postane opipljivo. Vjerujem da je to moguće jer ne postoji ništa što Ti ne možeš pretvoriti u stvarnost. Ništa Ti nije neopipljivo!