Zjenica čijega oka

No Yahweh reče Samuelu: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov stas, jer sam ga odbacio. Yahweh ne gleda na ono na što gleda čovjek. Čovjek gleda na vanjski izgled, a Yahweh gleda na srce [središte razuma].” (1. Samuelova 16:7)

Shaul (Pavao) učio je da moramo svaku misao zarobiti i učiniti je poslušnom Mesiji (2. Korinćanima 10:5). On je otkrivao mesijansku aluziju u riječima velikoga proroka. Kaže: „Vi sudite po vanjštini;” (r. 7) gledate na vanjsko, na tjelesno, a zapravo je um taj koji je uistinu važan (r. 5). Da, um, i zapovijed da se svaka misao zarobi, veličanstveno se poklapa s prorokovim hebrejskim razumijevanjem srca kao središta razuma. Čovjek gleda na vanjski izgled, a Yahweh gleda na srce!

Yahweh traži um Mesijin u tebi. O da, ljubljeni, [Njegovi] su putovi viši od tvojih putova i [Njegove] su misli [više] od tvojih misli. (Izaija 55:9)

Kralj David bio je čovjek po Yahwehovu srcu; „zjenica Njegova oka” (Psalam 17:8). Tko je bio David? Bio je ubojica, preljubnik!

Neka ne bude sumnje; danas u crkvi ima mnogo „Davida”, izgubljenih u svojemu bezakonju, a ipak ludo odanih stvarima Očevim. Sama bi ih crkva smatrala grešnicima, krivima, nečistima, čak i nedostojnima spasenja, tim modernim „Davidima”. I optuživala bi te grešnike u svojim srcima, dok bi u isto vrijeme na tjednim službama pjevala hvale „Gospodinu”, koristeći riječi iz upravo onih Psalama koje je napisao David, ubojica i preljubnik.

Propovijeda se istina o Davidovoj hrabrosti i njegovu rodoslovlju, što, dakako, vodi do Mesije. No propovijedanje započinje sa žarom, jednako kao i osuda tih današnjih Davida. A sve se to zaklanja pod okriljem samoproglašene pravednosti.

Ovaj raskorak nije zato što je prošlo toliko vremena otkako je kralj David hodao zemljom, kao da bi vrijeme moglo iscijeliti tvorevine ega. Vrijeme ne mijenja čovjekovo srce. Svi su sagriješili i lišeni su slave Svemogućega. (Rimljanima 3:23)

Ovaj je raskorak posljedica poricanja da se vrsta „crkve” ili praksa „kršćanstva” koju propovijedaju ne podudara s pravom namjerom njihovih misli, sa zloćom u njihovim srcima. Neopraštanje i osuđivanje očiti su dokaz.

Volimo priznati Mesijinu veličinu dok nam „oprašta iako ne znamo što činimo (Luka 23:34).” A ipak, doista je rijetkost vidjeti da današnji vjernik položi svoj život za drugoga, osobito za onoga koji je „nedostojan”.

Yahweh traži one koji shvaćaju da, kad bi za Svoje djelo na zemlji koristio jedino „dobre” ljude, onda ne bi imao koga koristiti. Prestani pogrešno suditi svojemu živućem bratu po vanjštini, dok istodobno slaviš mrtve junake vjere koji su bili baš poput njih. Ovo je, doista, otrežnjenje za sve nas!