Adam ili ti?

Adam: Zašto bi itko mene krivio za grešne žudnje vlastitog srca?

Eva: Pa, Adame, znaš da si ti prvi čovjek koji je zgriješio.

Adam: E hvala, draga. Ipak sam imao pomoć, ako se sjećaš. Ali ozbiljno, uopće mi se ne sviđa zamisao da me se krivi za tuđi grijeh. To je jednostavno besmisleno, uistinu neshvatljivo.

Eva: Pa, sigurna sam da će ljudi jednog dana stvoriti vlastite nauke i prikazati vjerovanja koja su izmislili u svojim srcima kao da doista potječu od našega Oca.

Adam: Misliš, ljudi će stvarno vjerovati nauku da će me Yahweh smatrati odgovornim za njihovo vlastito bezakonje?

Eva: To će se sigurno dogoditi.

Adam: Yahweh mi je oprostio, i iako su posljedice moje pobune bile teške, Njegovo me oproštenje učinilo novim stvorenjem. Abba kaže da svi ljudi imaju istu tu priliku da se pokaju i postanu posve novi.

Eva: Dakle, čini se da će im biti oprošten čak i grijeh mijenjanja riječi Abba?

Adam: Da, draga, ali me to i dalje muči. Ako postaju nova stvorenja, zašto bi opet griješili čak i nakon što im je udijeljena takva milost? A još gore, zašto bi griješili i za to krivili mene?

Eva: Prilično sam sigurna da će se dogoditi oboje. Čini se da ljudi imaju sklonost upravo tomu.

Adam: Pa eto ti ga na!

Eva: Što, Adame?

Adam: Svi će ljudi biti baš poput mene, sasvim sami; neće im trebati moja pomoć da zgriješe. Ja sam samo slučajno bio prvi.

Eva: Molim te, pojasni, Adame.

Adam: Zgriješi jednom, u redu, krivi mene! Ali zgriješi opet nakon što si obnovljen, koga sada kriviti?

Eva: Ah, shvaćam. Sada se pomolimo da će i oni to shvatiti.

Tako će, dakle, svaki od nas dati račun o sebi Svemogućemu. (Rimljanima 14:12)