Kraj stvari

„Bolji je svršetak stvari nego njezin početak. Strpljiv duhom bolji je od ohologa duhom.” (Propovjednik 7:8)

Je li zato što je „napokon gotovo” Salomon pisao takve stvari? Što je izražavao u izdahu tih riječi dok su odzvanjale preko njegovih glasnica?

Bi li razmotrio narav Yahwehovu u svakom procesu, ljubljeni? Bi li i zadovoljstvo i bol, i pobjede i poraze, sve pripisao djelu Njegovih ruku?

Proces nikada ne bi trebao svršiti ustupkom: „Samo moram ovo preživjeti.” Zdraviji uvid u sebe doveo bi do drukčijega zaključka: „Yahweh je ovo usmjerio da ukloni neki idol u mome životu, da uništi utvrdu u mome egu.” Bol u svijetu misli uvijek je jednaka smrti neprikladnih vezanosti uz nešto u fizičkome svijetu.

I tako je zaključak stvari uklanjanje smrtonosnih priraslica uz nesveto; to je naum toga nadnaravnoga procesa. A budući da je naum nadnaravan, njegov će zaključak imati nadnaravne posljedice: „Svršetak je stvari zaista bolji od njezina početka! I strpljivost je uvijek bolja od oholosti.”

Yahweh je vrlo strpljiv u uklanjanju oholosti u tebi koja te zapravo drži podalje od Njega. Zamisli veliku ljubav koja nikada ne posustaje, Njegov jedini način ljubljenja, a onda zamisli kako ta ljubav čezne obavijati cijelo tvoje biće. Ali budući da je prava ljubav, nema drugoga izbora nego čekati (1. Korinćanima 13:4)!

Ta neistraživa savršena ljubav, koja čezne obaviti tebe, strpljivo čeka dok se sve ono što je odbija ne ukloni iz tebe. Sav strah mora biti izgnan da bi se prebivalo u savršenoj ljubavi (1. Ivanova 4:18). Sva oholost ustupa mjesto krotkosti; i svako se hvastanje umata u poniznost (1. Korinćanima 13:4).

Slušaj pažljivo zaključak stvari. Budući da ti je dano otkrivenje toga obrasca, razumijevanje i mudrost o tome procesu, možeš sudjelovati u nadnaravnome; možeš Ga hvaliti i zahvaljivati čak i tijekom samoga procesa (Psalam 100:4).

„Raduj se kad je dobro, a kad je loše, razmisli o ovome: Yahweh je učinio i jedno i drugo, tako da čovjek nikada ne zna što ga čeka.” (Propovjednik 7:14)

I premda ne znaš što te čeka, ne moraš čekati kraj stvari da bi Ga hvalio; kraj je UVIJEK bolji od početka!

Osobna bilješka: Kao i uvijek, nikada ne čitam razmišljanja prije nego što ih otvorim radi uređivanja. Ali ono što se u mome životu dogodilo posljednjih nekoliko tjedana upravo je taj ISTI proces. Doista sam pomislio upravo to: „Samo moram ovo preživjeti.” Brojio sam dane do onoga dana kad neću biti „PRISILJEN” satima sjediti za računalom da pišem i uređujem. „Trebam samo nekoliko slobodnih dana,” razmišljao sam.

Moja ruka, šaka i zglob bili su u agoniji. Morao sam mijenjati položaj i prelaziti s miša na ugrađenu podlogu za dodir, a zatim na vanjsku podlogu i natrag. Došlo je do toga da bilo kojega dana moram prelaziti između sve tri, samo da bih preživio dan, samo da bih podnio žareću bol u zglobu. „Samo još nekoliko tjedana, samo još nekoliko dana,” popuštao sam.

Ali onda mi je Yahweh progovorio. Pokazao mi je da je to bilo moje „ja”, ostaci moga ega (oholosti) koji su grebali i kandžama se hvatali da se zadrže za posljednji trag nade da NEĆE MORATI UMRIJETI.

Osjećao sam kao da više ne mogu jasno razmišljati. Nakon stotina uzastopnih dana, moj je um bio prazan, utrnut i u boli. Bio sam zbunjen, ljut, potišten i bez motivacije. Nakon stotina dana u kojima sam bio stopostotno siguran u Njegovo nadnaravno vodstvo za svako razmišljanje, u svaku uređenu riječ, i u sva Pisma koja sam bio nadahnut dodati, odjednom sam bio prazan!

Pa ipak, svakoga jutra kad bih se probudio da pročitam današnje razmišljanje, ono što je izlazilo iz onoga što se jučer činilo praznim, utrnutim i nemotiviranim umom, bilo je posve nebesko i nadahnuto. Ono što mi je pokazivao bilo je: „Nijedan tvoj dio, Jeffe. Sav Moj! Uvijek je bio Ja.”

A onda, tristošezdesetprvoga dana godine, samo četiri dana do kraja, dok sam sjeo urediti ovo razmišljanje, broj 362, otvorio sam ga da pročitam „Kraj stvari”! Sve što sam mogao reći bilo je: „O, Yahwehu, Ti si vjeran i istinit. Ti moraš rasti, a ja se moram umanjivati.” (Ivan 3:30)

I svršetak je stvari zaista bolji od njezina početka.