Dan 354
Tu si
Ova je poruka strojno prevedena i može sadržavati pogreške.
Mesija u vama, nada slave. (Kološanima 1:27)
Kad upoznaš čovjeka i ispitaš svaku njegovu riječ, ne bi trebalo dugo trajati prije nego što se donese zaključak. Svaka nepromišljena riječ smanjuje mogućnost; svaki neobuzdani izgovor smanjuje vjerojatnost da će njegovo stablo („istina”) donijeti dobar plod.
Što slušaš? Svaka riječ mora biti u skladu s Yahwehovom riječju (onim materinskim govorom o kojem smo nedavno govorili u #351). Mosheh je rekao, a Yahshua se s njim složio: „Čovjek neće živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Svemogućega.” (Ponovljeni zakon 8:3 i Matej 4:4) Kad ljudi žive, ili ne žive, po Yahwehovim riječima, „Poznat ćete ih po njihovim plodovima.” (Matej 7:16)
Lako možeš razaznati kakvoću ploda jer je ona određena riječima koje se često izgovaraju. Nažalost, većinu vremena dovoljno je samo nekoliko riječi, možda ne više od jedne ili dvije rečenice, da se razazna da je kakvoća ploda loša. Svako dobro stablo rađa dobar plod, a loše stablo rađa loš plod… (Matej 7:17-20)
I tako slušaš duhovnim ušima. Riječi ljudi propuštaš kroz Očev glas i poznavanje Njegove Riječi, poznavanje Yahshua i Pisma.
Sa svakom novom osobom koju upoznaš, gledaš i slušaš; „Osjećaju li moju želju da saznam jesi li u njima, Oče? Čuju li Te? Toliko ih misli da govori u Tvoje ime, Abba; čeznem susresti one koji to zaista čine.”
Svaka nova prilika nalik je potrazi za biserom velike vrijednosti (Matej 13:45-46). Slušam njihove glasove, ali mene najviše zanima izvor tih riječi. I sa svakom riječju koju čujem, sjetim se Njegova obećanja: „Dakle, po njihovim ćete ih plodovima poznati.” (Matej 7:20)
Čežnje gore u meni: „Gdje su oni, Oče; gdje su ostali poput mene, oni koji su Te vidjeli i čuli, oni koji Te poznaju?” Molim i radujem se s Ocem u tim trenucima.
U svojoj samoći kličem: „Stabla govore za Tebe; i vjetar šapuće o Tebi. Dok sunce izlazi i zalazi, blistave boje kliču kroz oblake: 'Zar naša ljepota ne hvali Svevišnjega?'” Ni ja ne mogu ostati šutljiv; da jesam, kamenje bi vikalo. (Luka 19:40)
Sanjam da Ga pronađem u drugome, u njegovim riječima. Sanjam o danu kad će makar jedna duša progovoriti, i dok slušam, izgovorene riječi i sastavljene rečenice probost će moju savjest. Misli će navrijeti iz moje duše: „Tu si, Oče. Tu si.” I zagrlit ću Te u svojoj braći i sestrama.
Gle, kako je dobro i ugodno kad braća zajedno prebivaju u jedinstvu! (Psalam 133:1)
© Serija razmišljanja Suffer Well