Koja je tvoja okomica?

Napredovanje ili zastoj, preobrazba ili propadanje; ovisi o tebi. Ne daj se zavarati, ljubljeni; to je u tvome podsvjesnom mišljenju čak i ako to svjesno nastojiš potisnuti. Što je u tvojoj podsvijesti? To je potreba za priznanjem kako bi se dogodila promjena. Priznanje ima presudan utjecaj na to hoćeš li napredovati i preobražavati se, ili stagnirati i propadati.

Duh (Ruah) Yahwehov veliki je poticatelj uma koji te nadahnjuje da izneseš svoje priznanje, a ono se najprije mora dogoditi prema tvome vlastitom „ja”. Nazovimo to potpunom prozirnošću, kada od samoga sebe više ništa ne skrivaš. Razmisli o Davidu: „Priznajem svoje prijestupe, i grijeh je moj svagda preda mnom.” (Psalam 51:3)

Naravno, ne možeš ništa sakriti od Silnoga, ali nije moguće „ispovijedati grijehe jedni drugima i moliti jedni za druge, da budete iscijeljeni,” (Jakovljeva 5:16) ako lažeš samome sebi. „Ako priznajemo svoje grijehe, On je vjeran i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1:9)

Tvoj će te stav prema priznanju ili sputavati (natjerati tvoj um da posrne), ili osloboditi (razviti tvoju duhovnu maštu). Ako priznanje smatraš poticajem Duha Svetoga, namijenjenim da te potakne da ostaviš stare načine mišljenja, tada priznanje postaje lijepa stvar. Ono omogućuje napredovanje i preobrazbu. Sa svakim priznanjem koje Duh nadahne, otvara se nova razina razumijevanja (otvaraju se vrata uma). Ono donosi iscjeljenje duši! Ponovno čuj Davida: „Yahwehu, smiluj mi se; iscijeli moju dušu, jer sam sagriješio protiv Tebe.” (Psalam 41:4)

Suprotno tomu, potaknuto skrivenim egom duboko u tvojoj podsvijesti, donosi zastoj i propadanje. „Nisam ja toliko loš. Činim dobre stvari. Nitko nije savršen!” To je recept za smrt, smrt svjesnoga i podsvjesnoga uma, misaoni život posve lišen Yahwehova Duha! Da sam gledao na grijeh u svome srcu, Yahweh me ne bi uslišao. (Psalam 66:18)

Nemoj se zavaravati; što se više približavaš umu Mesijinu, svijest o grijehu i tvoja priznanja postaju sve teža za srce (um), na sve moguće načine. „Ja sam onoliko dobar koliko mogu biti” ili „Ja sam onoliko svet koliko je moguće” napokon se prepoznaju kao laži koje jesu. One se odbacuju kao kompromis koji te odvlači od duhovne savršenosti koju Yahweh zapovijeda. „Budite sveti jer sam Ja svet!” (1. Petrova 1:16, prema Levitski zakonik 11:44-45; 19:2; 20:7)

Ta svetost može proizaći jedino iz nesputanoga priznanja. Nastavi priznavati, ljubljeni. Nastavi napredovati. Nastavi se preobražavati.

„Gospodaru, vjerujem; pomozi mojoj nevjeri!” (Marko 9:24) „Djelotvorna, žarka molitva pravednika mnogo koristi.” (Jakovljeva 5:16) To je tvoja okomica!