Ove „manje” stvari

Neka nikakva pokvarena riječ [prostački ili prljav jezik, niti zla riječ, niti nezdrav ili beskoristan govor] [nikada] ne izlazi iz tvojih usta, nego samo takav [govor] koji je dobar i koristan za duhovni napredak [izgradnju] drugih, kako dolikuje potrebi i prilici, da bude blagoslov i da donese milost [Yahwehovu naklonost] onima koji je čuju. (Efežanima 4:29)

Pokvarena, kao u pokvarenoj riječi, u ovome je slučaju pridjev koji opisuje stvar, dakle „vrstu” jezika ili govora. To su prljave, prostačke, nedobre, trule, beskorisne, neprikladne, loše kvalitete, smrdljive i bezvrijedne riječi. I da, ovo je zasigurno točan prikaz zapovijedi.

Ali uzmimo malo drugačiji pogled, i umjesto da opisujemo stvar, „riječ”, govorimo o samoj radnji koja se događa. Podsjećamo se na Jakovljevu 2:18 gdje nas se uči da moć nije jednostavno u opisivanju vjere, nego je moć u djelovanju, u činjenju. Hebrejska je perspektiva uvijek u činjenju.

„Čuj, Israylu: Yahweh je naš Silni, Yahweh je jedan! Ljubi Yahwehua, svoga Silnoga, svim svojim srcem [umom, voljom, namjerama, osjećajima], i svom svojom snagom.” (Ponovljeni zakon 6:4-5) Hebrejsko „Čuj” znači slušati i pokoravati se, čuti riječi i onda se pokazati poslušnim njima. Radnja je ta u kojoj je moć!

Pogledajmo, dakle, ponovno zamisao „pokvarenosti”, ovaj put iz hebrejske perspektive radnje. U čemu je moć pokvarenih riječi, ne samo u sočnom opisu onoga što pokvarene riječi jesu? Riječi nisu jednostavno prostačke i beskorisne; posjeduju moć koja pokreće raspadanje, trulenje, gnojenje, propadanje, topljenje, iščezavanje i razgrađivanje; one uzrokuju pad. Ne radi se samo o tome da te riječi loše kvalitete izlaze iz usana; radi se o tome da stvaraju smrt!

Smrt i život u vlasti su jezika, i tko se njime prepusti, jest će njegov plod [bilo za smrt bilo za život]. (Mudre izreke 18:21)

Opet se podsjećamo Jakova. Tako je i jezik malen ud, a hvali se velikim stvarima. Gledaj kako mala vatra zapali veliku šumu! I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik je tako postavljen među našim udovima da okalja cijelo tijelo i zapali tok prirode; a njega samog zapali pakao… On je nesmiren zao, pun smrtonosnog otrova. (Jakovljeva 3:5-6, 8)

Pokvarene su riječi uzrokovale pad! „Zar je Svevišnji doista rekao da ne jedete? Zacijelo nećete umrijeti! Žena koju si mi dao! Zmija me zavela!” (Postanak 3:1, 4, 12, 13)

Adam u nama zna da je dovoljna samo jedna pogrešna misao da počne cijela lavina. Za palim mislima slijede pale riječi, koje prethode palim djelima. One pokreću raspadanje, trulenje, gnojenje, propadanje, topljenje, iščezavanje i razgrađivanje svega oko sebe. Pokvarene riječi pokreću lavinu uništenja. Ono što um misli, jezik ispovijeda, a fizički svijet posluša.

Smrt i život u vlasti su jezika, i tko se njime prepusti, jest će njegov plod [bilo za smrt bilo za život]. Ovo je nikad-neprestani obrazac koji se mora razumjeti i njime se pozabaviti.

S prihvaćanjem ovoga svetoga mjerila dolazi neopravdiva stvarnost da nema besposlenih misli, nema manjih riječi i nema beznačajnih izjava. Samo pokvareno „ja” dopušta ti da misliš kako su misli i riječi manje stvari. „Ako ne ubijem ili ne počinim preljub, dobar sam.” Pa ipak, ako mrziš svoga brata u svome srcu (umu), ili ga nazoveš budalom, već si ga ubio. Ako tu ženu svlačiš svojim očima ili daješ požudne primjedbe, već si počinio preljub u svome srcu (Matej 5:21-30).

Nema besposlenih misli, manjih riječi ili beznačajnih izjava. Velika je cijena plaćena da se spasi tvoj um. Nema ničega goreg od umanjivanja onoga što je ta žrtva značila Yahwehu. Dopustiti si nemaran jezik jest kao da gaziš Njegova Sina i smatraš krv koju je prolio nesvetom (Hebrejima 10:29). Bolje bi ti bilo da se nisi ni rodio nego da živiš kao da tvoje misli i riječi Njemu ne znače ništa.

Čovjek neće živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Svevišnjega. (Matej 4:4) Tvoje riječi, kao i Njegove, imaju moć života i smrti. Zašto ne bi izabrao život?

Ezekiyl je prorokovao suhim kostima: „Čujte riječ Yahwehovu!” I oni oživješe, i stadoše na svoje noge, silno veliku vojsku (Ezekiyl 37:4-10).

Svaka je misao važna, ljubljeni, a sada bi trebalo biti očito da je svaka riječ koja izvire iz tih misli također važna, svaka riječ. Zato, misli život i onda govori život!