Zajednica

Zajednica je okupljanje otkupljenih umova pozvanih da misle i čine kao što je činio Mesija. Namijenjena je širenju Njegovih nauka i Njegova razmišljanja, koje potom stvara dokaz vidljiv u fizičkom području. Vjernim izvršavanjem ovoga poziva stvorit ćemo čak i veća djela od Njegovih, jer nam je pokazao kako je On „otišao” k Ocu (Ivan 14:12). To se najbolje razumije u kontekstu kao da je Yahshua krenuo „putem” svoga Oca, kao u „ne Moja volja, nego Tvoja neka bude učinjena.” (Luka 22:42)

Metafizička slika zajednice jest zamisliti mnoge duše okupljene zajedno, okupljanje otkupljenih misli, ili drugim riječima, zajednicu umova koji se zajedno nastoje domoći uma Mesije. Tvoj je zadatak čuti i razumjeti Očev jezik. „Zašto vam Moj jezik nije jasan?” pitao je Yahshua. „Zato što ne možete čuti Moju riječ.” (Ivan 8:43) A koje su bile Njegove riječi kao očitovanje Očeva uma? „Ja sam On, i od sebe ne činim ništa, nego govorim upravo ono čemu Me je Otac naučio.” (Ivan 8:28)

Možeš li prepoznati u Njegovim riječima da je On krenuo putem Očevim? Ovo je obrazac; Njegov se um okupljao s Ocem; primao je upute; i govorio je samo Očeve riječi. Mesija je, kao i svi ljudi, u sebi imao dva uma, svoj vlastiti i Očev. Uvijek se podlagao Očevu umu, izraženom kao „Njegova volja”, i to je uvijek proizvodilo veća djela. Prvo iznutra, a onda izvana! A ti?

Ovo moćno razumijevanje „zajednice” gubi se kad se zamijeni pogrešnim prijevodom „crkve”. Što ti prvo padne na um kad pomisliš na crkvu? U ovom je trenutku iskreno samopreispitivanje opravdano i preporučljivo. Kad čuješ crkva, misliš li na unutarnje stvari, poput uma Mesije koji misli samo ono što misli Otac? Ili vidiš vanjske stvari, poput službi i zgrada? Misliš li na načine razmišljanja ili na službe? Ako riječ „crkva” odmah dozove misli o vanjskim stvarima, to je zato što još ne govoriš Njegov jezik niti čuješ Njegove riječi.

Dobro je što smo se okupili razgovarati o ovakvim stvarima; dvojica ili više nas okupljenih da širimo Očeve misli.