Sve se mijenja

Dok je izlazio na put, netko je dotrčao, kleknuo pred Njim i upitao Ga: „Dobri Učitelju, što da učinim da baštinim vječni život?” Yahshua mu je rekao: „Zašto Me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim Jednoga — samo Silni.” (Marko 10:17-18)

Nitko nije dobar? Dobar: na hebrejskom tobe, što podrazumijeva „ljepotu”, i na grčkom; ag-ath-os', što podrazumijeva urođenu dobrotu. Oboje opisuju ono što potječe od Yahweha i On to osnažuje u tvome životu, kroz vjeru. Yahshua priznaje da čak ni On nije urođeno dobar, nego da SVA dobrota potječe od Oca. Dok se s ovom istinom ne pomiriš kao sa zbiljom, cijeli temelj tvoga duhovnog postojanja bit će manjkav i nesavršen.

Što se događa s tvojom savješću kad čuješ izjave poput: „Yahshua je morao naučiti biti pravedan i bio je posve sposoban podbaciti.”? Jer nemamo Velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego onoga koji je bio iskušan u svemu jednako kao i mi — ipak nije zgriješio. (Hebrejima 4:15)

Ili što reći o: „Bila je Yahwehova volja da Mesija ne bude usavršen sve do trenutka kad je izdahnuo posljednji dah.”? Jer je Njemu [Yahwehu], radi kojega je sve i po kojemu je sve, priličilo da, privodeći mnoge sinove k slavi, učini začetnika njihova spasenja savršenim kroz patnje. Jer je i On sam trpio kad je bio kušan, sposoban je pomoći onima koji su kušani. (Hebrejima 2:10, 18)

Bio je kušan; trpio je; bio je sposoban zgriješiti; i nije bio usavršen sve dok nije izdržao do kraja. Ako je tvoja doktrina uobičajenog narječja, morat ćeš ozbiljno preispitati što tvoj sustav vjerovanja „Bog u tijelu” zapravo znači.

Ako je Yahshua mogao pristupiti svojoj sveznajućnosti, sveprisutnosti i svemoći kao čovjek, kako Nam onda može biti primjer? Ako grijeh za Njega nije bio moguć, koliko je onda impresivno da nije zgriješio? Opet! Ako Mu je bilo nemoguće zgriješiti, pa što ako nije zgriješio!

Ono što Njegov život čini najizvanrednijim jest to što je odbacio svoju „sličnost Silnome” i postao poput čovjeka. A zatim je, kao čovjek koji je u svemu bio kušan na grijeh, postigao savršenstvo odbacujući svoje „ja”, ponovno postajući poput Silnoga. Neka ovaj um bude u vama, koji je bio i u Mesiji Yahshua, koji, budući u obličju Silnoga, nije smatrao otimačinom biti jednak Svemogućemu, nego je sam sebe lišio ugleda, uzevši obličje sluge, i postavši sličan ljudima [odričući se svoje sličnosti Silnome]. I nađen u vanjštini kao čovjek, ponizio je sam sebe i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na kolcu. (Filipljanima 2:5-8)

I tako dolazimo do razumijevanja da Onaj kojega nazivamo Spasiteljem nikada nije proglasio da će Njegova vlastita dobrota biti glasni poziv za one koji Ga slijede. Prošao je svaku kušnju i naučio poslušnost do smrti, a ipak se nikada nije hvalio samim sobom. Uvijek bi to bila samo Očeva pravednost u Njemu, i ona bi se onda kroz Njega mogla prenijeti na druge koji nose svoj vlastiti kolac mučeništva (Luka 9:23). Nikada nije tražio da bude proslavljen, nego je uvijek tvrdio da se svaka slava u Njemu pripisuje Ocu.

Ovo ima sve veze s tvojim hodom kao sljedbenika Mesije. I ti hodiš u Očevoj dobroti; i uvijek pripisuj svu slavu Njemu, da te On ne razotkrije zbog nedobrote (da, znamo da to nije prava riječ, ali shvaćaš poantu) koja jesi.