Osuđen na propast

To u konačnici donosi najčišću radost kad to potpuno pustiš. Pustiš što? Sve što podupire tvoje uvjerenje da u tebi postoji ikakvo dobro. I na tom uskom putu, gdje se suočavaš licem u lice s istinom, susrest ćeš se s otrežnjujućom paradigmom. „Da si prepušten/prepuštena sam sebi, bio/bila bi osuđen/osuđena na propast.”

Najpotpunije uvažavanje onoga što spasenje nudi (trajni proces spašavanja tvoga uma) izravno je povezano s tvojim priznanjem onoga od čega si spašen/spašena. „Hvalit ću se takvim čovjekom, ali sobom se neću hvaliti, osim svojim slabostima.” (2. Korinćanima 12:5) Hvali se Njime, jer slabost je najbolje čime se možeš hvaliti. Najbolje s čime možeš doći za stol jest ovo: „Jao meni!”, uzviknuo sam. „Propao sam! Jer sam čovjek nečistih usana, a živim među narodom nečistih usana, i moje su oči vidjele Kralja, Yahweha Svemogućega.” (Izaija 6:5)

I ako si ponizan/ponizna, sjetit ćeš se koliko bi duboko zao bio svaki aspekt tvoje savjesti bez Yahwehova Duha. Svako uzdizanje iz jame u kojoj si bio/bila samo je zbog Njegove milosti. Jer milošću ste spašeni, kroz vjeru — a to nije od vas samih, to je dar Yahwehov. (Efežanima 2:8)

Koliko vas je otkupljeno iz groba Njegovom milošću, samo da počne vjerovati u apsurdnu ideju da ste time postali „dobri”. Jeste li tako ludi? Nakon što ste počeli Duhom, sada pokušavate završiti tijelom? Jeste li toliko toga doživjeli uzalud — ako je to doista bilo uzalud? (Galaćanima 3:3-4) Jesi li postao/postala osuđujuć/osuđujuća, ohol/ohola, samopravedan/samopravedna, samouvjeren/samouvjerena, umjesto tugujuć/tugujuća, očajan/očajna, ponizan/ponizna i trijezan/trijezna?

Približi se Svemogućemu i On će se približiti tebi. Operite ruke, grešnici, i očistite svoja srca, vi dvoličnici. (Jakovljeva 4:8) Možda bi se usudio/usudila upitati Yahweha: „Koliko sam zao/zla bez Tebe?”

Kad dobiješ otkrivenje o veličini zloće tvoje osobne želje „vlastitog ja”, i ti ćeš se prestrašiti alternative prepuštenosti samome/samoj sebi. Um onoga tko to zna uvijek je tugujuć, očajan, ponizan i trijezan.

I kad jednom nosimo Njegov znak, priznajemo da će nas strahopoštovanje pred sudbinom bez Njega držati uprtim pogledom na Yahshua, začetnika i dovršitelja naše vjere (Hebrejima 12:2). „Znam da će sve što Yahweh čini trajati zauvijek; ništa se tome ne može dodati niti od toga oduzeti. Yahweh djeluje, i ljudi će Ga se bojati. Ono što je bilo, sada jest; a ono što će biti već je bilo, i Yahweh traži polaganje računa za prošlost.” (Propovjednik 3:14-15)