Moj plač

Kad je to čuo, Yahshua je rekao: „Ova bolest neće završiti smrću. Ne, ona je za slavu Silnoga, kako bi Njegov Sin bio proslavljen kroz nju.” (Ivan 11:4) „Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali ja idem da ga probudim.” (Ivan 11:11) Tada im je jasno rekao: „Lazar je mrtav, i zbog vas se radujem što nisam bio ondje, kako biste vjerovali. Ali pođimo k njemu.” (Ivan 11:14-15) Yahshua joj je rekao: „Tvoj brat će ustati.” (Ivan 11:23)

Kad je Yahshua vidio nju kako plače, i Židove koji su došli s njom kako također plaču, duboko se uzbudio u duhu i uznemirio. „Gdje ste ga položili?” upitao je. „Dođi i vidi, Učitelju,” odgovorili su. Yahshua je zaplakao. Tada su Židovi rekli: „Gledajte kako ga je ljubio!” (Ivan 11:33-36)

Zašto misliš da sam se duboko uzbudio u duhu i uznemirio? Daju li ti Moje riječi dojam da sam sumnjao da će Lazar ustati? Naravno da ne! Pa zašto sam onda plakao? Zašto sam bio uznemiren? Zašto sam bio duboko uzbuđen? Bilo je to zbog vašeg nedostatka vjere! Zašto je potrebno uskrsavanje mrtvih, razdvajanje mora, iscjeljivanje bogalja, i još mnogo toga da biste vjerovali? Zašto uvijek mora postojati čudo? Zar vam nije dovoljno vaše vječno određenje, čak i da je to bilo sve što sam imao za vas?

Vaša vjera je dar, a vi ipak birate sumnjati. Zašto plačem? Plačem nad vašim umom koji sumnja. Plačem nad vašim tvrdoglavim putovima. Plačem za vas, ne s vama!

Kad su odvalili kamen, pogledao sam gore i rekao: „Oče, hvala Ti što si Me uslišao. Znao sam da Me uvijek uslišavaš, ali sam ovo rekao radi ljudi koji ovdje stoje, da bi vjerovali da si Me Ti poslao.” (Ivan 11:41-42) Danas ste vi taj koji „ovdje stoji”, a Ja i dalje plačem!

Tada sam rekao: „Lazare, iziđi!” (r. 43) „Skinite mu pogrebne povoje i pustite ga da ide.” (r. 44) Danas vam kažem: „Iziđite i skinite pogrebne povoje koji vežu vaš um. Vjerujte u Moga Oca. Vjerujte da me je On poslao. Obrišite Moje suze.”