Svjetovna mudrost

Čuo si to izrečeno na razne načine: „Iznad svega ovo: budi vjeran samome sebi.” A što se misli ovom svjetovnom mudrošću? Zar se time misli da je nešto ispravno ako se tako „osjeća”? A što nešto čini ispravnim, ili pogrešnim, kad smo već kod toga? Je li to stvar „biti vjeran samome sebi”? Ili to čini Svemogući?

Ove riječi mudrosti dolaze od Polonija u Hamletu, čin 1, prizor 3. I naravno, Polonije je samo puki izmišljeni glas Shakespearea, čovjeka. Evo još nekoliko „riječi mudrosti” iz istoga prizora. Ako su mudre, što ih čini takvima?

· Ne daj svojim mislima jezik…
· Ali ne otupi svoj dlan zabavom…
· Daj svakomu svoje uho, ali malo koga svoj glas…
· Primi tuđu osudu, ali zadrži vlastiti sud…
· Jer odjeća često odaje čovjeka…
· Ne budi ni onaj koji posuđuje ni onaj koji daje u zajam…
· Jer zajam često izgubi i sebe i prijatelja…

Sada uzmi u obzir da je Yahweh objavio da je čovjekovo neotkupljeno srce (središte uma) „opako i varljivo iznad svega.” (Jeremija 17:9) Zatim razmotri da je upravo ono što se protivi poslušnosti zapovijedima Yahweh: „Budi vjeran samome sebi.” Možeš li vjerovati sebi, Shakespeareu, ili bilo kojem čovjeku? Ili bi ti bilo bolje znati što Gospodar ima za reći? „Ako Me ljubite, čuvajte Moje zapovijedi.” (Ivan 14:15) Moje zapovijedi! Proklet je čovjek koji se uzda u čovjeka; blagoslovljen je čovjek koji se uzda u Yahweh. (Jeremija 17:5, 7)

Kako se „osjećaš” u vezi s ovim? Crno je i bijelo, zar ne? Uzdaj se u Yahweh i čuvaj Njegove zapovijedi. Ovo nisu djela utemeljena na osjećajima ili čovjekovoj mudrosti, nego ona utemeljena na nepromjenjivoj istini.

„Biti vjeran samome sebi”? Možda bi trebao razmisliti izgovoriti sljedeće naglas, donoseći odluku koja će te zauvijek čuvati od uzdanja u „samoga sebe”: „Vlastito ja, moram ti reći da ti ne mogu vjerovati. Moj mi je Svemogući Otac često kroz svoju riječ govorio da te zanima samo tvoja vlastita osobna želja (volja). I da se nikada nećeš prilagoditi svetome mjerilu, jer je 'tjelesni um neprijateljstvo protiv Svemogućega; jer nije podložan zakonu Svemogućega, niti to doista može biti.' (Rimljanima 8:7) Vlastito ja, ti moraš opadati kako bi Duh Yahweh, kroz život Njegova Sina, u meni mogao rasti (Ivan 3:30). Zbogom, vlastito ja; ovdje više nisi dobrodošlo!”

Ne smatraj ovo smiješnim, ljubljeni. Ovako izgleda kad se poduzme vrlo moćan korak prema Svjetlu i ostavi za sobom sve što bi svijet mogao ponuditi.

I evo posljednje misli za razmatranje; bilo koje „riječi mudrosti” od Polonija koje su istinite, istinite su samo zato što predstavljaju Riječ Yahweh. Čovjek odvojen od Svemogućega nema mudrosti koju bi ponudio čovječanstvu. „Proklet je…! Blagoslovljen je…!” Tako je jednostavno!