70.000 mrtvih

Sotona je ustao protiv Israyla i potaknuo Davida da izbroji Israyl… David je rekao Svemogućemu: „Nisam li ja taj koji je zapovjedio da se narod izbroji? Ja sam onaj tko je sagriješio i postupio vrlo opako; ali ove ovce, što su one učinile? Molim, neka Tvoja ruka, o Yahweh Svemogući, bude protiv mene, i protiv doma mojega oca; ali ne protiv Tvojega naroda, da ne bi bili pogođeni pošasti.” (1. Ljetopisa 21:1, 17)

Jesi li ikada bio odgovoran za smrt drugoga, da i ne spominjemo 70.000 ljudi? David ih je osudio kad je podlegao napasti; „Sotona (protivnička volja u suprotnosti s voljom Yahweh) ustao je protiv Israyla i potaknuo Davida da izbroji (oslanjanje na osobnu snagu i moć) Israyl.” Prijevod: Davida je pokretao njegov vlastiti ego (samoodređenje i oslanjanje na „vlastito ja”). Čak i nakon što je bio upozoren (redak 3): „Zašto moj gospodar traži ovo? Zašto će on biti uzrok krivnje za Israyl?” ipak je izabrao grijeh.

Zar ne znate da kad se predate kao sluge i pokoravate se nekome, sluge ste onoga komu se pokoravate; bilo grijehu na smrt, bilo poslušnosti na pravednost? (Rimljanima 6:16) David, kralj Israyla, sluga Svemogućega, čovjek po srcu Yahweh, i zjenica Njegova oka (Psalam 17:8), izabrao je grijeh.

David je dobro poznat po svojoj preljubničkoj vezi s Bat-Ševom i ubojstvu Urije, njezina muža. Ali rijetko čujemo o njegovoj odgovornosti za smrt tih sedamdeset tisuća. Upravo taj isti čovjek, koji nam daje toliko nade svojim iskrenim pokajanjem; Smiluj mi se; Protiv Tebe, i samo Tebe, sagriješio sam; Stvori u meni čisto srce (Psalam 51); bio je rob vlastitih požuda, sluga grijeha. Sluge ste onoga komu se pokoravate.

Sada razmisli o tisućama koji su umrli; bi li i dalje bio sklon vidjeti ga kao stup vjere da je tvoj ljubljeni bio jedna od njegovih žrtava? Bi li i dalje čitao njegove riječi i bio njima ohrabren? Bi li ga slijedio da je danas bio tvoj „kralj”?

Možda je bolji način to pitati ovako. Vidiš li ono što Yahweh vidi? Priznanje: „Ja sam taj koji je sagriješio.” I zagovor: „Molim, neka Tvoja ruka bude protiv mene, ali ne protiv Tvojega naroda.” Ili previdiš srce (mentalni sklop) i vidiš samo ono što čovjek vidi, posljedice grijeha; „Sedamdeset tisuća mrtvih” (redak 14)?

Tko si ti da sudiš? Čezne li tvoja prava narav da osuđuje druge? Osuđuješ li druge kako bi se tvoje „vlastito ja” bolje osjećalo o sebi?

Uči iz ovoga, ljubljeni. Njegova vatra dolazi; bit ćeš iskušavan; bit ćeš stavljen na kušnju. Ako radije želiš kratku verziju kušnje, onda se ponizi. Ako sebe vidiš kao dijamant bez mana, siđi sa svoje vlastite napravljene govornice.

Otac zna da si dijamant u sirovom stanju, drugim riječima, komad ugljena. Treba puno „tlaka” da se ugljen pretvori u dijamant. Tlak će te „stisnuti” i razotkriti što je unutra.

Skini pogled sa svačijega grijeha. Vrati svoju usredotočenost na sebe. Jer da sami sebe sudimo, ne bismo bili suđeni. (1. Korinćanima 11:31) Ako to učiniš, možda ipak još ima nade za tebe. Neka stavi svoja usta u prah, možda ipak još ima nade! (Tužaljke 3:29)