Osvrt

Kako idemo, tako rastemo, i tako gradimo put. -Michael David Beiter, Jr.

Dolazi trenutak kad shvatiš da je rub na kojem si nekoć stajao, ono raskrižje gdje su se tvoj potpuni očaj i utjeha Yahweh rukovali, bio samo „jedan rub,” jer je stigao novi rub. Podnio si tu muku, vjerujući da nikada više ne može biti tako teško. Ali onda, evo ga ponovno, novi rub s novim okolnostima, i ta stara bol. Mislio si da si narastao, sazrio i stekao dublji duhovni uvid. Ali, u trenu, ponovno si bio obogaljen.

Na sreću, u tom trenutku prepoznaješ obrasce; doista su to sve što imaš. Shvaćaš potrebu ostati tih dok teturaš na ovom novom rubu. Boriš se sa sjećanjima na kajanja koja si imao od posljednje točke loma; „Ne želim opet o tome misliti; znam što to znači za Tebe, Oče.” Odlučuješ ne poduzimati nagle poteze, nikakve emotivne pogreške. Ne smiješ si dopustiti da posrneš. „Ne daj mi pasti, Oče,” često ponavljaš u svojoj tišini.

Razmišljaš o svojim prošlim pobjedama, prisjećajući se koliko si se snažno osjećao nakon što si nadvladao. Nekako si očekivao da će snaga koju si stekao biti trajnija, ne samo nova strijela u tvojem tobolcu, nego novi luk. No čini se da ova nova kriza nadvladava spoznaju stečenu iz prošlih pobjeda. Pitaš se jesi li uopće išta naučio. Sumnje se uvlače; „Jesam li budala? Je li ijedan djelić ove vjere koju tvrdim uopće stvaran? Jesi li Ti stvaran, Oče; jesi li ovdje?” Postideš se ovih misli, ali ako se ne suočiš s njima, taj će se stari prijatelj, žalost, ubrzo vratiti.

Zašto je ovakvo razmišljanje uopće moguće nakon što je toliko drugih izrazilo moć koju posjedujemo da nadvladamo? Odgovor je duboko jednostavan, naravno Njegova Svetost. Svetost koju ćemo postići iz ove nove „smrti” daleko je veća od one koju smo stekli s prethodnoga ruba na kojem smo stajali. I svaki novi rub svjež je kamen sjećanja na putu prema Njemu, podsjetnik na Njegova obećanja i Njegovu vjernost (Jošua 4).

„Znači, čak i kad mislim da sam naučio biti 'neuvrjedljiv' i čist umom, Tvoj je visoki poziv ipak čišći? I ne samo to, nego svaki rub stvara nešto lijepo novo u meni, čak i kad mi je zbog toga kao da sam sada podbacio u području koje sam nekoć smatrao osvojenim? Čak i ako mi je zbog toga kao da sam zaboravio sve što sam prije naučio?”

Tako je, ljubljeni. Smrt, smrt i još jedna smrt put su prema Njegovoj Svetosti. Utjelovljenje snage: ona se usavršuje u slabosti (2. Korinćanima 12:9).

Držali smo te po svetom mjerilu. Znamo da su prosvjetljujući obrasci, i ono što su proizveli u tebi, nadahnjujući. Ova je riječ bila da te podsjeti da kad dosegneš mjesto na kojem možeš samo plakati: „Ne mogu to učiniti!” to je trenutak kad si na najsigurnijem, najzaštićenijem, najslavnijem i najpreobražavajućem mogućem mjestu; nalaziš se na Dlanu Yahweh — u čistoj biti Njegove Svetosti.

Uspjet ćeš. On je sve ono za što se izjašnjava. Ti ćeš čuvati u savršenom miru onoga čiji je um postojan u Tebi, jer se u Tebe uzda. (Izaija 26:3)