U tišini

U tišini Ti govoriš. U šaptima, ne u snažnom vjetru, ne u potresu, ni u vatri, nego u tihom, blagom glasu Ti se obraćaš nama (1. Kraljevima 19:12). Možda bih s više iskustva, možda sa znanjem što slušati, čuo/čula Tebe.

Sjedio/sjedila sam sam/sama u tišini mnoge dane i noći. Oh, kako sam čeznuo/čeznula za šaptima svoga Tvorca; bilo što bi bilo dovoljno. Šapni mi, Abba, makar samo moje ime; treba mi moje vlastito svjedočanstvo.

Želja gori u meni da poznam Tvoje šapte; ne mogu postojati bez da ih čujem. Moje srce me uvjerava da ću naučiti zvuk Tvoga glasa. Čeznem govoriti jezikom naše ljubavi, našeg odnosa i našeg zajedničkog putovanja.

Iscrpio/iscrpila sam sve što svijet može ponuditi i ništa od toga ne donosi život; ništa ne može zadovoljiti. Znam da postoji samo jedan Pravi Izvor: „Moć pripada Silnome.” (Psalmi 62:11)

Oče, razumijem da si Ti taj koji čak i osposobljava čovjeka da se moli. I znam da Tvoja riječ kaže da Te mogu ljubiti samo zato što si Ti mene prvi ljubio (1. Ivanova 4:19). Hvalim Te što si orkestrirao ljubavnu pjesmu u mome srcu; i glazbu moje duše koja se sada raduje u Tebi. Tvoj Duh koji privlači stavlja sve stvari u red.

Sada, mogu li Te zamoliti da me odvedeš još dalje? Dovoljno sam mudar/mudra da znam da Ti već govoriš i da sam ja taj/ta koja mora čuti. Hoćeš li me naučiti nešto posebno, nešto intimno?

Evo moje želje, Oče: molim Te, daj mi uši da čujem i NIKADA ne propustim Tvoj glas; daj mi jezik ljubavi, ispunjen mudrošću; i daj mi utjehu u trenutku kad progovoriš, sigurnost da si to Ti! Ne želim ništa drugo. Tvoj glas je sve što je preostalo, sve što je potrebno; svijet nema ništa za ponuditi.

Nastavi mi govoriti, Tatice; neću prestati slušati u tišini. Ti kažeš: „Umiri se i spoznaj da sam Ja Svemogući.” (Psalmi 46:10) Yahweh, ja sam miran/mirna.