Izbavi me

Sjedio sam i razmišljao o opačini ovoga svijeta, i o mržnji koju jedan čovjek može gajiti prema drugome. Promatrao sam tlačitelje; u njihovim srcima nema ni ljubavi ni suosjećanja. Nije im bilo dovoljno gledati ljude u boli; ovi su vrsni ljudi željeli povećati njihovu bol. Ranjeni i povrijeđeni bili su njihov plijen; oni su doista tražili hrome s namjerom da ih dodatno onesposobe. Kako je to moguće? Odakle dolazi ta opačina u srcu? Odakle potječe ta okrutnost?

Odlučio sam nešto poduzeti u vezi s time. Razgovarao sam sa svojim vječnim Ocem. Pitao sam Ga o ovome putu čovjeka, ovome putu koji se čini da je čovjek izabrao. On mi je odgovorio: „Srce [središte razuma] varljivo je iznad svega, i beznadno opako; tko ga može spoznati?” (Jeremija 17:9)

Mnogo sam noći razmišljao o opačini čovjekova srca. Čitao sam Psalme Davidove i mogao sam se poistovjetiti sa svime što je osjećao prema onima koji su tlačili ljude. Često sam molio kao i on: „Izbavi me, o Yahweh, od zločinaca, od lukavoga, nepoštenoga i nasilnoga čovjeka.”

Tada mi je Duh progovorio. „Činim upravo ono čemu si se nadao/nadala. Izbavljam te. Jednostavno nisi shvatio/shvatila da je onaj od koga sam te izbavljao bio ti sam/ti sama. Zašto gledaš trun u oku svoga brata, a ne primjećuješ brvno u svome oku? (Matej 7:3) Kad završim s tvojim čišćenjem, tada ćemo se moći okrenuti prema tvojim tlačiteljima.”

Što ti mogu reći o ovakvoj vrsti objave? Iz ovoga mjesta može proizaći samo priznanje i pokajanje.

Smiluj mi se, o Silni, prema Svojoj dobrostivosti; prema mnoštvu Svoje nježne milosti,
izbriši moje prijestupe.
Operi me temeljito od moje krivnje,
i očisti me od moga grijeha. (Psalam 51:1-2)

Očisti me; pročisti me; pomozi mi!