Loš nauk; loš um!

Sve je važno; ništa nije besmisleno. Čak i ono za što misliš da je besmisleno ima svrhu. S time, svrhu svih stvari mora otkriti Njegov Ruah (Duh-dah-um).

Zbog toga ti je naloženo [zapovjeđeno]: „Pazi na sebe i na nauk. Ustraj u tome, jer ako to činiš, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju.” (1. Timoteju 4:16)

Pa kakav je tvoj nauk o „biti spašen”? Na što bi u svome životu i nauku trebao/trebala pomno paziti? Što je spasenje? Spasenje je um spašen za apsolutnu svetost, ostvaren u vremenitom svijetu, a ne, kako se najčešće miješa, otkupljenje (besplatni dar koji NIŠTA ne činiš da zaslužiš).

Ako su tvoj život i tvoj nauk čisti, tvoje će ti misli reći da spasenje tek treba postići, i stoga se ono mora „ostvarivati [uvježbavati u svakoj misli] sa strahom i drhtanjem.” (Filipljanima 2:12) Loš nauk natjerat će te da govoriš stvari poput: „Spasio/spasila sam se onoga dana kad…”, i uvjerit ćeš samoga sebe da je tako.

Spašen znači da si postigao/postigla jedan um s Yahwehom, Njegovim Sinom i Duhom. Ako tvrdiš da si „spašen”, time tvrdiš da hodaš s umom Svemogućega. Da, savršen um je zapovjeđen, a stoga i obećan i dostupan sinovima i kćerima Yahwehovim, kao što je rečeno: „Budite savršeni [sveto usmjerena uma] kao što sam Ja savršen!” (Matej 5:48)

To znači nemati više svijest o grijehu (Hebrejima 9:14); to znači više ne posjedovati sposobnost svjesno slušati staro „ja”, dok u isto vrijeme u potpunosti priznaješ da je staro ja nekoć vladalo svakom mišlju.

Zreli nemaju problema priznati da još nisu spašeni, nego da su otkupljeni kako bi bili spašeni. I tako ide da nezreli tvrde kako je „spasenje” u njima dovršeno, dok su im umovi, a time i djela, još uvijek uronjeni u tjelesnost.

Neka se za tebe, ljubljeni/ljubljena, ne kaže da ostaješ u grijehu (nesavršenim mislima), a ipak tvrdiš da si spašen/spašena. „Tko izdrži do kraja, bit će spašen.” (Matej 24:13)