Kada?

U trenucima pobjede pjesme dolaze tako slobodno. Sposobnost radovanja čini se tako prirodnom. Da, upravo prelijevanje srca (na hebrejski način, „središta razuma”) jest ono što me potiče na pjevanje.

U vremenima kad se čini da me bol nadvladava, poput vala na koji ne mogu izaći, pjesme postaju usiljene. To su vremena kada vapijem k Tebi, Abba. Očekujem „prijelaz”. Nije li to ono što obećavaš? Griješim li vjerujući da postoji mjesto u kojemu moje srce nikada ne bi utonulo u tugu?

Govoriš mi o vječnim stvarima i pokušavam ih shvatiti. Pomisao na suprugu koja je nekoć bila moja, i djecu koja se sada pitaju što se dogodilo, priječi mi sposobnost da vidim slavnu Obećanu zemlju. Dok ja sjedim u zatvoru, oni rastu. Rastu bez mene; njihova tijela poprimaju novi oblik; njihove riječi postaju sve razboritije. Propuštam toliko vremena koje se nikada ne može povratiti.

Krivim samoga sebe jer prihvaćam odgovornost za to zašto je pao štap stege. No promijenio sam se. Hoće li mi biti dodijeljena Tvoja milost kao tolikima drugima u prošlosti?

Ti su osjećaji izmiješani sa srcem koje razumije da je potpuna predaja Tebi ono s čime se svi mi moramo suočiti. Ta se stvarnost neće promijeniti; ona me samo navodi da govorim mnogo manje. Potpuna predaja nečijega života znači da to više nije nečiji vlastiti život: nikakvo žaljenje, nikakvo popuštanje, nikakvo prkošenje. Zapravo, Ti si odredio da to, umjesto toga, izgleda poput šutnje.

Bio je tlačen i bio je mučen,
A ipak nije otvorio usta;
Bio je vođen poput janjeta na klanje,
I kao ovca pred svojim strizačima šuti,
Tako On nije otvorio usta;
(Izaija 53:7)

Pozvao si me da se radujem, hvalim, i budem zahvalan bez obzira na sve. Vjerujem da je Tvoj put ispravan. Vjerujem da je svako drugo nastojanje ispraznost.

Kako netko može čeznuti za ljubavlju svoje zemaljske obitelji, a ipak žudjeti za stvarima svojega nebeskog Duha usađenoga iznutra? Moje srce jednostavno ne zna kako prijeći. Ne znam kako to izgleda, u trajnome smislu, potpuno se predati Tebi, Abba.

Stoga, u svojoj slabosti, kad vapijem za Tvojom pomoći, osjećam da činim upravo ono što Ti tražiš. Shvaćam da je to putovanje srca. Rekao si: „vjeruj, izdrži, vjeruj.” Pomozi mojoj nevjeri, Abba. Pomozi mi smiriti nepoznato iznutra, dok priznajem da moram sve dati Tebi.

Pomozi mi zapamtiti da je danas „kada” jer je danas sve što imam. Riječ je o vjerovanju u Tvoju neizmjernu ljubav prema meni. I danas je Tvoja ljubav prema meni i prema njima savršeno potpuna. Ako u to ne vjerujem, ondje leži moja progonjena radost. Pomozi mi spoznati koliko je duboka ta ljubav.

Nauči nas brojati naše dane, da steknemo mudro srce. (Psalam 90:12)