Nevolja?

Odredi Mi „nevolju”, dijete Moje. Uoči što te muči, i govori Mi o tome. A onda razmotri da je uistinu uznemirena samo tvoja perspektiva.

Da, doista, jedina prava nevolja za tebe jesu tvoje misli koje su te uvjerile da Moja djeca uopće imaju ikakvih nevolja. Drugim riječima, lijek za tvoje nevolje jest vjera, a uzrok njezin nedostatak.

Ovo je nova dimenzija dodana na putu prema tvojoj punoj mjeri u Meni; koliko god uska bila. Vjera sama po sebi jest bit onoga što se ne vidi (Hebrejima 11:1), a dio te biti jest izbor da vjeruješ istinu koja se suprotstavlja ljudskoj mudrosti. Što se više suprotstavlja tvojoj vlastitoj mudrosti od ovoga: Moja djeca uistinu nemaju nevolja; tako je, nikakvih nevolja!

Kad sam ti rekao da „ćeš imati nevolju na ovome svijetu”, je li to bilo zato što sam bio zabrinut ili uznemiren, ili da bi ti trebao biti? Naravno da ne, „Ja sam pobijedio svijet.” (Ivan 16:33) Govorim ti jezikom koji možeš razumjeti; „Imat ćeš nevolju.” No govorim i duhovnim jezikom; „Pobijedio sam svijet.” Tijelo (tjelesna narav) ne može shvatiti duhovne riječi, jer nijedno tijelo ne može stajati u Mojoj prisutnosti (Rimljanima 8:5-9). Kad bi obukao duhovnoga čovjeka, kada dođu kušnje, ne bi imao izbora nego izjaviti: „Radovat ću se uvijek” (Filipljanima 4:4) i „Smatram to svom radošću.” (1. Petrova 1:6)

Poslušaj, dijete Moje; u Mojemu Kraljevstvu nema nevolje, a Ja sam te otkupio da živiš sa Mnom u Mojemu Kraljevstvu. Jedina nevolja koju imaš jest vjerovanje da je sve što govorim istina. Ja sam Abba Otac. Danas nemaš nikakvih nevolja!

Baci na Mene sve svoje brige i tjeskobe! Zar ti nisam rekao da Mi predaš sve što te sputava? (1. Petrova 5:6-7)

Prijeđi, dijete Moje. Tvoje nasljedstvo čeka na tebe. Ja sam ljubav, i tako je napisano: „Nikada ne mogu podbaciti.” (1. Korinćanima 13:8)