Svojstva Ljubavi (7)

„Ljubav ne traži svoje!” (1. Korinćanima 13:5) Ljubav ne traži svoje, i stoga Yahweh ne traži svoje!

I kako to da ovo sedmo svojstvo ljubavi može biti istinito? Kako je uopće moguće da ljubav nikada ne traži svoje? Jednostavno je; a istodobno je vrlo duboko, ljubljeni. Sad obrati pozornost; slušaj umom.

Ljubav dolazi potpuno opremljena! Ponovit ću: ljubav dolazi potpuno opremljena! Cjelovita je u svojem nacrtu, a taj je nacrt namijenjen ispuniti tvoju dušu. Ispunit će tvoju dušu mnogim stvarima, a glavna je spoznaja jedinstva s Yahwehom. A s tim jedinstvom dolazi i ispunjenje riječi „Ništa mi neće nedostajati!” (Psalam 23:1) Ljubavi ne treba ništa drugo za njezinu dovršenost; ona je dovršena. Možda zvuči jednostavnije reći „Yahweh je ljubav”, i u tome nalazimo da je ljubav sve što Yahweh jest, i stoga joj ništa ne nedostaje!

Nemoj se zbuniti pri pomisli da je Yahwehov zahtjev da bude uzvišen iznad svega drugoga to da Yahwehu treba to proslavljanje kako bi na neki način postao potpuniji. Njegovo veličanstvo dovršeno je, i jedino spoznaja toga veličanstva donosi pomisao na strahopoštovno klanjanje Njemu. To je prirodan nusprodukt spašenoga uma.

S ovim određenjem ljubavi ostaje nam jedan kolac koji moramo nositi. Taj je kolac naše odricanje volje „svoga ja”. „Ako nekome kažem da ga ljubim, a onda se uvrijedim kad me on ne ljubi onako kako ja želim, tada ne mogu biti dovršen u ljubavi (dovršen u Yahwehu). Ljubav nikada ne traži ništa za sebe!”

Ljubavi nikada ne treba više od onoga što već jest! Ljubav je uvijek davatelj, a nikada razmaženi primatelj. Ne činite ništa iz sebičnoga častoljublja ni isprazne oholosti. Naprotiv, u poniznosti smatrajte druge vrjednijima od sebe. (Filipljanima 2:3) Urezi to u svoju svijest, ljubljeni. Provedi to, pokaj se i budi očišćen!

Dajem vam novu zapovijed: da ljubite jedni druge. Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po tome će svi [ljudi] znati da ste Moji učenici, ako ljubite jedni druge [ako neprestano pokazujete ljubav među sobom]. (Ivan 13:34-35)