Uzdaš li Mi se - dijalog između nas

Uloge:
[Ja] Ispravno srce. Srce koje želiš. Čisto srce. [srce = um]
[Duh] Sredstvo za izgradnju čistoga srca?
* Hebrejima 2:10 - usavršen kroz patnje
* Hebrejima 5:8 - naučio poslušnost onim što je pretrpio
* Izaija 53:10 - Ipak se Yahwehu svidjelo satrti Ga (uz cijelu Izaiju 53)

Duh: Uzdaš li nam se?
Ja: Samo Ti znaš uzdam li se doista. Dovoljno sam mudar da znam da bih, kad bih se doista uzdao, u mojemu životu ne bilo grijeha.
Duh: Zašto kažeš, „Ne bi bilo grijeha?”
Ja: Jer uzdati Ti se znači da posve vjerujem da su Tvoji planovi u svim područjima mojega života najbolji, uključujući moje misli. To znači da si Ti Gospodar, a ja sam sluga.

Duh: Smeta li ti pojam gospodar/sluga?
Ja: Smeta li mi? Ne, iako mislim da me plaši.
Duh: Plaši te; zašto?
Ja: Jer Ti oduzimaš stvari koje su ljudima važne. Dopuštaš da velika bol uđe u živote Tvoje djece.

Duh: Da, to je istina. Znači, uzdanje u konačan ishod jest ono s čim se boriš?
Ja: Da, priznajem. Znam da ne smijem propitivati Tvoje puteve; samo taštine puni ljudi to čine. „Nepoznato” može biti strašno. To osjeća moje srce.
Duh: Znaš li da bi savršeno razumijevanje Nas uklonilo sav tvoj strah.
Ja: To si rekao. Trudim se to postići. Trebam Tvoju pomoć.

Duh: Dakle, kad bismo bili voljni pomoći ti, što bi konkretno tražio?
Ja: Tražim ispravno srce, srce koje Ti želiš, čisto srce.
Duh: Bi li te šokiralo da ti kažem da je patnja izvrsno sredstvo za izgradnju čistoga srca?
Ja: Ne, to sam čitao.

Duh: Bi li htio da Mi promijenimo taj postupak za tebe?
Ja: Ti činiš samo ono što je savršeno; kako bi mogao promijeniti savršenstvo?
Duh: Znači, ipak Nam se uzdaš?
Ja: Moram, čak i ako me plaši; moram.
Duh: Počivaj, dijete Moje. Na putu smo k tebi.