Ova nova stvar

Rastem u tebi,
Ti, rasteš u Meni,
Duh koji se diže,
Svjetlo koje istiskuje tamu,
Unutar tebe.
Kemija se mijenja,
Misaoni procesi se mijenjaju,
Mišljenja se raspadaju.
Intenzivno, a ipak suzdržano…?

Intenzivno, a ipak suzdržano? Što je ova stvar koja i dalje ostaje, ova suzdržanost? To je srž problema, zar ne? Je li to komad tijela koji si ostavio u meni, Oče? Mora li ostati? Hoće li uvijek biti tu?

Moje srce (um) eksplodira čežnjom da se raduje pobjedi koja još nije potpuno postignuta. Trebam li? Trebam li se potpuno radovati dok posao još nije dovršen? Je li ova suzdržanost pametna, mudra, i vođena Duhom? Postoji glas koji govori: „Je li stvarno; jesi li to doista Ti, Oče?” Je li ova suzdržanost sumnja? Je li mudrost? Osjeća se sigurno, a ipak se osjeća sumnjivo. Iskorijeni to, Oče.

Želim pravu slobodu, dublju slobodu. Želim neograničenu slobodu ratnika koji kleči pred Tobom, predajući svoj mač, ili djevojke koja shvaća da si Ti jedini pravi Muž. Želim biti potpuno podložen Tebi u svemu, uz mudrost da se ne hvalim vlastitim trudom. Ispuni me srcem koje želi hvaliti se jedino Tvojim djelom u meni. „On je to učinio. Gledaj. Gledaj moga Tatu. On mi nikada neće dopustiti da me povrijediš.”

Suze teku dok ovo pišem. Dok moje pero dodiruje papir, dječak u meni shvaća da nikada ne bih mogao izgovoriti te riječi o svom zemaljskom ocu. Kako bih mogao reći takve riječi o onome tko je povređivao, umjesto da je štitio moje malo srce? Opraštam mu, i trebam da mi on oprosti. Danas postoji velika ljubav, no pitam se ostaju li još pipci suzdržanosti.

Ne, Oče, ove suzdržanosti nisu pametne, mudre, niti vođene Duhom. Vrijeme je zakoračiti u novo mjesto; u novu stvar gdje, po prvi put u svome životu, dobivam osobni dokaz da imam Oca koji štiti i ne povređuje. Imam Tatu koji me neće odbaciti, čak i kad nisam vrijedan ljubavi. Mogu živjeti novi život bez više odbačenosti, samo čistu ljubav od Oca ljubavi, zauvijek.

Što je ova suzdržanost u meni? Dođi, Tata. Dođi.

Jer On zasićuje čeznuću dušu, i ispunjava gladnu dušu dobrotom. (Psalam 107:9)