Sjeme sumnje

Oče, sa srcem (umom) kajanja dolazim, žaljenja za cijelo čovječanstvo. Zašto se tako brzo okrećemo? Zašto je tako lako zaboraviti?

Kad se voda pretvori u vino, kako se slatko radujemo. Kad vino nestane, pitamo se hoćeš li, ili čak možeš li, to ponovno učiniti. Kad iscijeliš slijepoga, stojimo unatrag u čudesnom strahopoštovanju. Zatim, ubrzo nakon toga, pitamo se hoćeš li to učiniti za nas. Vidimo Te kako pretvaraš tamu u svjetlo i ravnaš krivudave staze pred nama (Izaija 42:16), pa ipak, grešno se pitamo hoćeš li nas provesti do kraja, kako obećavaš?

O Oče, ako postoji sjeme koje ne želim sijati, to je sjeme sumnje. Zašto smo ovakvi? Što je u nama što neprestano zaboravlja, ili bira sumnjati, da si obećao pokriti nas od početka do kraja?

Da, Oče, čini se da Ti to donosi slavu kad sjeme sumnje veličanstveno nadvlada vjera, ali mene opterećuje sumnja. Sumnjati u Tebe koči moj rast. Moje nevjerovanje obeščašćuje Te i zbog toga se ispričavam.

Pokaži mi put, Oče. Ponovno Ti predajem sve sjeme sumnje dok ga više ne bude. Molim Te, uzmi ga, Oče. Neka zemlja na koju sam ga rasuo postane sasušena, i obradi novo tlo moga srca svojom prisutnošću (Jeremija 4:3-4).

Kad su Ga vidjeli, klanjali su Mu se; ali neki su sumnjali. I Yahshua je pristupio i progovorio im, rekavši: „Dana Mi je sva vlast na nebu i na zemlji.” (Matej 28:17-18)