Što ti činiš?

Stvarnost, prava stvarnost, postoji samo ondje gdje nema ljudskog uplitanja. Postoji između tebe i tvoga Stvoritelja u talioničkoj vatri pročišćavača (sudu za svaku misao koju pomisliš). Sve je u tebi izloženo i razotkriveno. On ulazi silom, obasjavajući svaki kutak tvoga srca (uma). Svako djelo, svaka riječ, svaki čin, i sve tvoje „tajne pobude” otkrivene su. Neće biti čekanja. Sada stojiš licem u lice s Njim!

Tvoje su emocije: gole, posramljene, kajanju sklone, usamljene i ogoljele. Pitaš se što je ostalo. Znaš, duboko u sebi, da nema povratka. Kad te On razotkrije, dopušta i drugima da saznaju. Izravno ili neizravno, drugi saznaju. Nema više skrivanja pravog tebe.

U ovom trenutku nije važno znaju li drugi. Ti to vidiš! Što god je uklonjeno, nije bilo od Njega; a toliko je toga uklonjeno, tako malo se čini da je ostalo. Uistinu, ono što je ostalo čisto je i sveto; ono što je ostalo jest „pravi ti.” Ne možeš bježati od toga! Ogoljen, ostaje samo ono što je od Njega.

Proveo si sve te godine bježeći i skrivajući se, a u trenu su laži otkrivene. Slabost, pobuna, nesigurnost i strah, svi su izloženi pogledu. Svatko može vidjeti u što si vjerovao u prošlosti, jer ono u što si postao bilo je rezultat toga. Sada pogledaj što je ostalo; nije toga mnogo. Ono što je uklonjeno sada je izloženo pogledu svih zahvaljujući onome što ostaje u novom stvorenju koje je preostalo.

Zbog „Mesije u tebi” imaš nadu (Kološanima 1:27). Trebaš je; to je sve što imaš. Držiš se obećanja koja još nisu ispunjena. Bolno je; brutalna je to spoznaja koliko je toga On morao ukloniti. „Samo prestani postojati,” nova je emocija koju tako često osjećaš u vezi vlastitog života.

Pitaš se čini li tvoja patnja druge sretnima. Progovara glas. „Obnovit ću. Popravit ću. Ovo je bilo za dobro. Ne odustaj. Sanjaj ponovno.” Plačeš. To je ono što činiš. Plačeš i nadaš se, i držiš se.

Pazite da ne odbijete Onoga koji govori. Jer ako nisu izbjegli oni koji su odbili onoga koji je govorio na zemlji, mnogo manje ćemo mi izbjeći ako se okrenemo od Onoga koji govori s neba, čiji je glas tada potresao zemlju; ali sada je obećao, govoreći: „Još jednom potrest ću ne samo zemlju, nego i nebo.” A ovo „Još jednom” ukazuje na uklanjanje onih stvari koje se potresaju, kao stvari koje su načinjene, da ostanu one stvari koje se ne mogu potresti. Zato, budući da primamo Kraljevstvo koje se ne može potresti, imajmo milost, po kojoj možemo služiti Yahwehu na prihvatljiv način s poštovanjem i sa strahom i strahopoštovanjem prema Svemogućemu. Jer naš je Silni vatra koja proždire. (Hebrejima 12:25-29)