Ne mogu; neću; moram!

„Tko nađe svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi Mene, naći će ga.” (Matej 10:39) Kako da umrem, a ipak se nadam, Oče? Kako da Ti dam sve: vjeru, obitelj, slobodu, karijeru? Trebam li Ti dati svoju ženu, Oče? Mogu li i dalje živjeti obilnim životom koji si mi obećao ako ona ostane sama ili postane nečija druga?

A što je s mojom djecom, Oče? Trebam li vjerovati da bi mogla živjeti bez moje svakodnevne prisutnosti, kao da su bez oca, i još uvijek imati radost? Ili, mogu li Ti i dalje vjerovati ako bi im otac postao neznanac ili vuk, izvan dohvata moje ruke?

Vapim Ti, Oče, iz najdubljih mjesta, dok se opirem gubitku svog života. Preklinjem za pokret Tvoje ruke. Ne znam kako izgubiti svoj život. Ne mogu; neću; ja… volim ih. Volim ih Tvojom ljubavlju, ljubavlju koja nikad ne posustaje. Oni su moj trag dobrote na zemlji. Kako ih mogu pustiti? Kako da izgubim svoj život? Kako da nađem svoj život? Ne znam kako. Ne mogu; neću!

Čuješ li dubinu mog očaja dok vapim? Mogao bi srušiti gradove. Sve što jesam vapi. Ne mogu; neću; ja… moram!

To je pusto mjesto. Uhvaćen sam između smrti koja je nužna i života koji obećavaš. Uhvaćen sam u sredini. „Uhvati nepoznato,” govori moja duša. „Pusti, pa uhvati.” Moje tijelo čvrsto drži obje strane. Ovo je poput smrti jedine stvari koju ne mogu podnijeti. Ne mogu; neću; ja… moram! Ovo je moja smrt.

Suočen s ovim sada, na oba načina umirem. Ako popustim tijelu, umirem. Ako popustim Duhu, umirem. Oče, što će ostati od mene? Hoću li naći svoj život? Čovjek kakav sam bio nestao je.

Ponovno si našao svog dječačića, tata. Abba, molim za Tvoju pomoć. Pomozi, tata. Svemogući je [moje] utočište i snaga, uvijek prisutna pomoć u vremenima nevolje. (Psalmi 46:1)

Napomena čitateljima: U vrijeme pisanja ovoga, Michael je bio u zatvoru. U vrijeme ovog objavljivanja on je i dalje u zatvoru. Molite za njega.